Nalazimo se u izvanrednoj situaciji i čini nam se da se nikad nije ovakva dogodila. Ratno stanje, a nema rata. Neprijatelj je nevidljiva radijacija, i nevidljivi virus. Slobodni smo, a ne smijemo ništa. I koliko god sve bilo turobno, ipak je na neki bizaran način utješno da smo na svim tim mjestima u povijesti već prije bili, i izvukli se. Čitala sam da vidim kako smo preživjeli.

Zašto se ne okrenuti pravim umjetničkim sadržajima i jezičnoj ljepoti koja će nas inspirirati da nastavimo dalje misliti i stvarati i tako napunimo baterije za vrijeme koje dolazi? Oduvijek mislim da nas u okrutnosti i banalnosti svakodnevice samo umjetnost može spasiti, sada to možda vrijedi više nego ikada. Trenutak je za čitanje.

Znam da će mnogima zvučati nerealno, ali za apsolvirati tj. jasno definirati i precizirati barem najvažnije probleme koji muče knjižare i nakladnike (a kasnije i druge ne tako malobrojne naše teme & dileme) dovoljna su dva ali intenzivna mjeseca, tijekom kojih će se oformiti ciljane radne grupe koje će u tom periodu kroz ne više od 2-3 sastanka (svaka) morati domisliti neke nove ili doraditi neke stare...

Organiziranje godišnjeg skupa nakladnika i knjižara bi koštalo, ali branša koja i u kriznim vremenima godišnje obrne 100-ak milijuna eura prometa s knjigom i nije najsiromašnija branša u Hrvatskoj, i ako je dobre volje mogla bi si to priuštiti.

U želji da saznamo što struka misli o novim kurikulumima za nastavni predmet Hrvatski jezik u osnovnim školama, gimnazijama i srednjim strukovnim školama, uputili smo poziv na adresu 30-ak pisaca, urednika, nastavnika, knjižničara, predstavnika knjižnih strukovnih udruga i institucija, književni kritičara...sa zamolbom da za naš portal prokomentiraju nove kurikulume.