Nisam optimist koji očekuje da će nam baš ovogodišnje istraživanje pokazati da smo ipak značajno "poskočili u vis" u proteklih godinu dana, i da će sada iz godine u godinu biti bolje, a ponajmanje sam optimističan u vezi toga da će se prisutnost knjige u medijima popraviti. Ali dobro, Noć knjige ide dalje, u svojoj (naivnoj?) težnji da sukreira neku načitaniju i obrazovaniju Hrvatsku.

Autori (pisci, prevoditelji i svi ostali) napokon bi trebali osvjestiti činjenicu da je uredništvo nekog časopisa ili portala u vrlo sličnoj poziciji kao i oni, i da je ta njihova međusobna 'egzistencijalna sličnost' dobra osnova za zajedničko lobiranje u Ministarstvu kulture i medija, lobiranja ne samo za svoju već i za bolju poziciju onog drugog.

Možda bi o djeci valjalo govoriti iz perspektive umjetnosti, koja vrlo točno detektira da je učenik svaka osoba koja sustavno slama granice svog neznanja i svoje nesigurnosti, dakle nebitno je ulazi li u proces saznavanja kao „pošiljatelj“ ili kao „primatelj“ poruke. Te su role neprekidno zamjenjive. I fantastično dinamične. Možda je, dakle, vrijeme da registriramo da duboka ravnopravnost učitelja i...

Nepobitna je i neprocjenjiva dobrobit koja proizlazi iz zajedničkog druženja djece i odraslih s pričom, slikovnicom, knjigom. Osim toga, predčitačkim se aktivnostima potiču i razvijaju predvještine čitanja. Djeca u ranoj dobi pokazuju interes za slikovnice, počinju ih listati, pokazivati i imenovati likove i radnje.

Ne znam koliko ljudi sudjeluje u provođenju projekata koji potiču mlade na čitanje, ni jesu li od početka do kraja uključeni isti ljudi ili se odgovornost na neki način raspodjeljuje i delegira. Vidim samo uspješnu provedbu dobro osmišljenog plana, a koga zanima, sasvim se sigurno može raspitati jer su pojedinci u Sloveniji, i u JAK-u i u drugim institucijama, uvijek spremni za razgovor.