Gustave Flaubert
Rječnik uvriježenih mnijenja
- Nakladnik: Disput
- Nakladnik: Hrvatsko filološko društvo
- Prijevod: Stanko Andrić
- 12/2007.
- 264 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532600568
- Cijena: 18.58 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Gustave Flaubert već je u djetinjstvu započeo raditi na «Rječniku uvriježenih mnijenja», bilježeći još kao dječak gluposti što ih je izgovarala stara gospođa koja je posjećivala njegovu majku. Iz njegove obilne korespondencije vidi se da ga ta zamisao nije napuštala čitava života, no u stvarnosti taj projekt ostaje na rubu njegovih preokupacija sve do posljednjeg desetljeća života, do 1870-ih, kada s prekidima piše roman «Bouvard» i «Pécuchet» koji je piščeva smrt ostavila nedovršenim. U ostavštini je tada pronađeno nekoliko svežnjeva listića poredanih abecednim redom pod zajedničkim naslovom Le Dictionnaire des idées reçues, koji su objavljeni prvi put tek 1910. kao dodatak romanu «Bouvard i Pécuchet», a 1913. kao zasebna knjiga.
Čitajući «Rječnik» vrlo često ne znamo treba li se smijati ili povlađivati. Čitavo se vrijeme pitamo: Tko govori? Nejasna nam je pozicija autora. U nekim se natuknicama osjeća njegova kritička nazočnost; drugdje nam naprosto posreduje misaone bisere svog Egzemplarnog Mediokriteta; u trećima naziremo neko skriveno lukavstvo. Kao da ni Flaubertu nije do kraja jasna namjena tog priručnika. Je li to svojevrsni indeks zabranjenih pomisli ili, baš naprotiv, priručnik za uspješne kozere? Raspolaže se navodima koji idu u prilog i jednom i drugom odgovoru.
U pismima pak sâm Flaubert ovako opisuje svoj «Rječnik»: “Djelo na kojem radim moglo bi nositi podnaslov Enciklopedija ljudske gluposti...”, uređeno je “tako da čitatelj ne zna šalimo li se na njegov račun...”, ono tvori “povijesnu glorifikaciju svega što se odobrava... Tu ću pokazati da su većine uvijek imale pravo, a manjine krivo; prinijet ću velikane kao žrtvu svim idiotima, mučenike svim krvnicima... Tu će se dakle naći, u abecednom nizu, o svim mogućim predmetima, sve ono što treba govoriti u društvu kako bi vas se smatralo pristojnim i ljubaznim...”
***
Gustave Flaubert (Rouen, 1821-imanje Croisset, 1880), uz Balzaca i Stendhala najznamenitiji francuski pisac XIX. stoljeća. Mladenačka su mu djela, posebice roman U mjesecu studenom (Novembre, 1842), melankolično-autobiografskog ugođaja, s čime se obračunava u remek-djelu moderne proze, romanu «Gospođa Bovary» («Madame Bovary», 1857). Godine 1862. objavio je povijesni roman «Salammbô», slijedi znamenita verzija «Sentimentalnog odgoja» (L'Éducation sentimentale, 1869). Napisao je još "filozofsko-pjesničku rapsodiju" «Kušnja sv. Antuna» (La Tentation de Saint Antoine, 1874) i «Tri priče» (Trois contes, 1877). Godinu dana nakon piščeve smrti objavljen je roman «Bouvard i Pécuchet» (Bouvard et Pécuchet, 1881). Flauberta se smatra najvećim francuskim majstorom stila, a po osviještenosti književnog postupka i kvaliteti rada na tekstu on je već prvi moderni pisac posve u duhu XX. stoljeća.
Čitajući «Rječnik» vrlo često ne znamo treba li se smijati ili povlađivati. Čitavo se vrijeme pitamo: Tko govori? Nejasna nam je pozicija autora. U nekim se natuknicama osjeća njegova kritička nazočnost; drugdje nam naprosto posreduje misaone bisere svog Egzemplarnog Mediokriteta; u trećima naziremo neko skriveno lukavstvo. Kao da ni Flaubertu nije do kraja jasna namjena tog priručnika. Je li to svojevrsni indeks zabranjenih pomisli ili, baš naprotiv, priručnik za uspješne kozere? Raspolaže se navodima koji idu u prilog i jednom i drugom odgovoru.
U pismima pak sâm Flaubert ovako opisuje svoj «Rječnik»: “Djelo na kojem radim moglo bi nositi podnaslov Enciklopedija ljudske gluposti...”, uređeno je “tako da čitatelj ne zna šalimo li se na njegov račun...”, ono tvori “povijesnu glorifikaciju svega što se odobrava... Tu ću pokazati da su većine uvijek imale pravo, a manjine krivo; prinijet ću velikane kao žrtvu svim idiotima, mučenike svim krvnicima... Tu će se dakle naći, u abecednom nizu, o svim mogućim predmetima, sve ono što treba govoriti u društvu kako bi vas se smatralo pristojnim i ljubaznim...”
***
Gustave Flaubert (Rouen, 1821-imanje Croisset, 1880), uz Balzaca i Stendhala najznamenitiji francuski pisac XIX. stoljeća. Mladenačka su mu djela, posebice roman U mjesecu studenom (Novembre, 1842), melankolično-autobiografskog ugođaja, s čime se obračunava u remek-djelu moderne proze, romanu «Gospođa Bovary» («Madame Bovary», 1857). Godine 1862. objavio je povijesni roman «Salammbô», slijedi znamenita verzija «Sentimentalnog odgoja» (L'Éducation sentimentale, 1869). Napisao je još "filozofsko-pjesničku rapsodiju" «Kušnja sv. Antuna» (La Tentation de Saint Antoine, 1874) i «Tri priče» (Trois contes, 1877). Godinu dana nakon piščeve smrti objavljen je roman «Bouvard i Pécuchet» (Bouvard et Pécuchet, 1881). Flauberta se smatra najvećim francuskim majstorom stila, a po osviještenosti književnog postupka i kvaliteti rada na tekstu on je već prvi moderni pisac posve u duhu XX. stoljeća.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
