Celan je bio poeta doctus, eklektik koji je u svojem pjesništvu zumirao barem jedno stoljeće moderne lirike. Najznačajniji pjesnik njemačkog jezika u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, Celan je neprestance na nov način govorio ono što je govorio, što se govorilo, što su govorili značajni pjesnici njegova vremena, što su govorili značajni pjesnici svih vremena, ono što pjesnici uopće govore i zbog čega ih se čita.

Rođen u tadašnjoj Rumunjskoj u obitelji židovskog podrijetla. Od 1948. živio je u Parizu i objavljivao na njemačkom jeziku. Temeljne su mu knjige pjesama: "Pijesak iz žara" ("Der Sand aus den Urnen", 1948), "Mak i sjećanje" ("Mohn und Geddchtnis", 1952), "Od praga do praga" ("Von Schwelle zu Schwelle", 1955), "Jezične rešetke" ("Sprachgitter", 1959), "Ničija ruža" ("Die Niemandsrose", 1963), "Mijena daha" ("Atemwende", 1967), "Prisila svjetla" ("Lichtzwang", 1970), "Snježna dionica" ("Schneepart", 1971).

U njegovoj lirici ogleda se raznolikost vidika i doživljaja, zemalja i tradicija: iz zavičaja je ponio duh i slikovitost hasidskih priča i legendi; upio je tradiciju njemačke lirike od romantičara do R. M. Rilkea i G. Benna; u Parizu se priklonio magiji "čiste poezije" i nadrealističkoj težnji za poniranjem u podsvijest. Sve su Celanove pjesme "jezične rešetke", satkane od tkiva zagonetnih metafora, od nadrealističkih vizija koje čitatelja odvode u prostor između jave i sna.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.