Marc Bloch
Apologija historije ili zanat povjesničara
- Nakladnik: Srednja Europa
- Prijevod: Jagoda Milinković
- 02/2009.
- 190 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789536979615
- Cijena: 19.91 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
“Apologija historije ili zanat povjesničara” je jedno od temeljnih klasičnih djela o historiografskom istraživanju. To je knjiga u kojoj Marc Bloch, jedan od osnivača najpoznatije povjesničarske škole 20. stoljeća, škole Annales, razmišlja o smislu povijesne znanosti. Autor je tekst napisao tijekom Drugoga svjetskog rata (u kojem je kao Židov i pripadnik francuskog pokreta otpora stradao), a knjigu je posmrtno, 1949, objavio Lucien Febvre. Otada neprestano do danas ova knjiga snažno utječe na historiografiju, ali i šire.
***
Valja se radovati objavljivanju ovoga novog izdanja posthumnog i nedovršenog djela Marca Blocha, «Apologija historije ili zanat povjesničara», popraćenog bilješkama njegova starijeg sina Etiennea Blocha.
Poznato je da je veliki povjesničar, suosnivač časopisa Annales (tada naslovljenog Annales d'histoire economique et sociale, a danas Annales Economies, Societes, Civilisations), koji se pod višijevskim režimom morao skrivati jer je bio Židov, 1943. godine ušao u mrežu „Slobodni strijelac" Pokreta otpora u Lyonu te da su ga Nijemci strijeljali u blizini toga grada 16. lipnja 1944. godine. On je jedna od žrtava Klausa Barbiea.
Marc Bloch je medu svojim papirima ostavio nedovršeno djelo historijske metodologije, pisano pred kraj života i naslovljeno «Apologija historije» s podnaslovom, u najstarijem nacrtu: ili Kako i zašto radi povjesničar. To je djelo 1949. godine objavio Lucien Febvre pod naslovom «Apologija historije ili zanat povjesničara».
Ovdje se ne kanim prihvaćati sustavnog proučavanja teksta uspoređujući ga s ranijim djelom Marca Blocha, objavljenim ili još neobjavljenim 1944. godine. Ipak, bit će važno procijeniti je li «Apologija historije» prije svega uobličenje metodologije koju je Marc Bloch primijenio u svojem djelu ili ona označava novu etapu njegove misli i njegovih projekata.
Isključit ću i proučavanje koje bi zahtijevalo dugotrajno istraživanje, usporedbe između ovoga i drugih metodoloških tekstova s kraja 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća, posebice oprečnosti između ovoga teksta i slavnog «Uvoda u povijesna istraživanja» Langloisa i Seignobosa (1901), koji i sam Marc Bloch uzima kao suprotnost, o čemu svjedoči i bilješka 1 njegova rukopisa, unatoč poštovanju koje iskazuje ovim povjesničarima, svojim učiteljima. U tome nema ništa neobično, jer su Annales od svojeg osnutka predstavljeni kao organ borbe protiv koncepcije historije kakvu su definirali Langlois i Seignobos.
Nastojeći biti posmrtni učenik - jer, nažalost, nisam mogao poznavati Marca Blocha - toga velikog povjesničara, čije su djelo i ideje za mene uvijek bili, i još uvijek jesu, najvažniji u mojem obrazovanju i praksi povjesničara, te imajući čast postati 1969. godine sudirektorom Annalesa, zahvaljujući Fernandu Braudelu, velikom nasljedniku Luciena Febvrea i Marca Blocha, na sljedećim ću stranicama jednostavno pokušati izraziti reakcije jednog današnjeg povjesničara koji nastavlja tradiciju Marca Blocha i Annalesa, te koji im nastoji sačuvati vjernost kakvu je definirao Bloch naznačujući u spomenutoj bilješci da vjernost ne isključuje kritiku. Moja je namjera pokušati reći što je taj tekst značio u općem kontekstu historiografije, posebice francuske, godine 1944, i što znači još danas.
Naslov i podnaslov «Apologija historije ili Kako i zašto radi povjesničar» dobro izražavaju namjere Marca Blocha. Djelo je ponajprije obrana historije. To je obrana od izričitih napada koje spominje u djelu, posebice onih Paula Valerva, ali i od stvarne ili moguće evolucije znanstvenoga znanja iz kojega bi historija bila potisnuta na marginu ili čak isključena. Možemo također misliti da je Marc Bloch želi obraniti od povjesničara koji, prema njegovu mišljenju, vjeruju da joj služe, a čine joj lošu uslugu. Naposljetku, a to je, mislim, jedna od jakih točaka djela, on želi istaknuti distancu povjesničara naspram sociologa ili ekonomista, čija mu je misao važna, ali u kojoj vidi i opasnost za historijsku znanost. To će biti, kako ćemo vidjeti, slučaj s Emileom Durkheimom ili Francoisom Simiandom.
Konačni podnaslov, Zanat povjesničara, koji će prikladno zamijeniti prvi podnaslov, ističe drugu zaokupljenost Marca Blocha: definirati povjesničara kao čovjeka od zanata, istražiti njegov praktični rad i njegove znanstvene ciljeve i, kako ćemo vidjeti, čak i onkraj znanosti.
Ono što naslov ne govori, ali kaže tekst, jest to da se Mare Bloch ne zadovoljava definiranjem historije i zanata povjesničara, nego da želi i ukazati na to što historijska znanost mora biti i kako povjesničar mora raditi...
( iz Predgovora Jacquesa Le Goffa )
***
Valja se radovati objavljivanju ovoga novog izdanja posthumnog i nedovršenog djela Marca Blocha, «Apologija historije ili zanat povjesničara», popraćenog bilješkama njegova starijeg sina Etiennea Blocha.
Poznato je da je veliki povjesničar, suosnivač časopisa Annales (tada naslovljenog Annales d'histoire economique et sociale, a danas Annales Economies, Societes, Civilisations), koji se pod višijevskim režimom morao skrivati jer je bio Židov, 1943. godine ušao u mrežu „Slobodni strijelac" Pokreta otpora u Lyonu te da su ga Nijemci strijeljali u blizini toga grada 16. lipnja 1944. godine. On je jedna od žrtava Klausa Barbiea.
Marc Bloch je medu svojim papirima ostavio nedovršeno djelo historijske metodologije, pisano pred kraj života i naslovljeno «Apologija historije» s podnaslovom, u najstarijem nacrtu: ili Kako i zašto radi povjesničar. To je djelo 1949. godine objavio Lucien Febvre pod naslovom «Apologija historije ili zanat povjesničara».
Ovdje se ne kanim prihvaćati sustavnog proučavanja teksta uspoređujući ga s ranijim djelom Marca Blocha, objavljenim ili još neobjavljenim 1944. godine. Ipak, bit će važno procijeniti je li «Apologija historije» prije svega uobličenje metodologije koju je Marc Bloch primijenio u svojem djelu ili ona označava novu etapu njegove misli i njegovih projekata.
Isključit ću i proučavanje koje bi zahtijevalo dugotrajno istraživanje, usporedbe između ovoga i drugih metodoloških tekstova s kraja 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća, posebice oprečnosti između ovoga teksta i slavnog «Uvoda u povijesna istraživanja» Langloisa i Seignobosa (1901), koji i sam Marc Bloch uzima kao suprotnost, o čemu svjedoči i bilješka 1 njegova rukopisa, unatoč poštovanju koje iskazuje ovim povjesničarima, svojim učiteljima. U tome nema ništa neobično, jer su Annales od svojeg osnutka predstavljeni kao organ borbe protiv koncepcije historije kakvu su definirali Langlois i Seignobos.
Nastojeći biti posmrtni učenik - jer, nažalost, nisam mogao poznavati Marca Blocha - toga velikog povjesničara, čije su djelo i ideje za mene uvijek bili, i još uvijek jesu, najvažniji u mojem obrazovanju i praksi povjesničara, te imajući čast postati 1969. godine sudirektorom Annalesa, zahvaljujući Fernandu Braudelu, velikom nasljedniku Luciena Febvrea i Marca Blocha, na sljedećim ću stranicama jednostavno pokušati izraziti reakcije jednog današnjeg povjesničara koji nastavlja tradiciju Marca Blocha i Annalesa, te koji im nastoji sačuvati vjernost kakvu je definirao Bloch naznačujući u spomenutoj bilješci da vjernost ne isključuje kritiku. Moja je namjera pokušati reći što je taj tekst značio u općem kontekstu historiografije, posebice francuske, godine 1944, i što znači još danas.
Naslov i podnaslov «Apologija historije ili Kako i zašto radi povjesničar» dobro izražavaju namjere Marca Blocha. Djelo je ponajprije obrana historije. To je obrana od izričitih napada koje spominje u djelu, posebice onih Paula Valerva, ali i od stvarne ili moguće evolucije znanstvenoga znanja iz kojega bi historija bila potisnuta na marginu ili čak isključena. Možemo također misliti da je Marc Bloch želi obraniti od povjesničara koji, prema njegovu mišljenju, vjeruju da joj služe, a čine joj lošu uslugu. Naposljetku, a to je, mislim, jedna od jakih točaka djela, on želi istaknuti distancu povjesničara naspram sociologa ili ekonomista, čija mu je misao važna, ali u kojoj vidi i opasnost za historijsku znanost. To će biti, kako ćemo vidjeti, slučaj s Emileom Durkheimom ili Francoisom Simiandom.
Konačni podnaslov, Zanat povjesničara, koji će prikladno zamijeniti prvi podnaslov, ističe drugu zaokupljenost Marca Blocha: definirati povjesničara kao čovjeka od zanata, istražiti njegov praktični rad i njegove znanstvene ciljeve i, kako ćemo vidjeti, čak i onkraj znanosti.
Ono što naslov ne govori, ali kaže tekst, jest to da se Mare Bloch ne zadovoljava definiranjem historije i zanata povjesničara, nego da želi i ukazati na to što historijska znanost mora biti i kako povjesničar mora raditi...
( iz Predgovora Jacquesa Le Goffa )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
