Ildikó Lovas
Izlaz na Jadran : James Bond u Bačkoj
- Nakladnik: Meandarmedia
- Prijevod: Ana Čurković ... (et al.)
- 11/2009.
- 241 str., meki uvez
- ISBN 9789537355494
- Cijena: 17.25 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Roman "Izlaz na Jadran : James Bond u Bačkoj" počinje s izvješćem legendarnog špijuna o Jugoslaviji za vrijeme drugog svjetskog rata. On upozorava na opasnost koja prijeti ako saveznici u borbi protiv okupatora podupru Tita. No ni druga opcija – Draža Mihailović nije ništa bolja, jer osim što je potonji poznat po okrutnosti, i jedan i drugi se pogrešno odnose prema ženama.
To je prizma kroz koju spisateljica u romanu gleda svijet oko sebe pa bismo zbog toga roman mogli svrstati u žensko pismo. Pored ovog drugog, prvi dio naslova "Izlaz na Jadran" upućuje na izreku poznatog vojvođanskog mađarskog pisca Otta Tolnaija prema kojem se mađarski pisci u Vojvodini od onih u Mađarskoj razlikuju po tome što imaju more. No, u vrijeme pisanja ovog romana nemaju više ni to.
Roman se sastoji od mnoštva mozaika, u kojima spisateljica na svoj način traži odgovor na misao jednog drugog mađarskog pisca iz Rumunjske Árona Tamásija, koji doduše u romanu nije spomenut, o tome da smo svi na svijetu zbog toga da bismo negdje u njemu bili kod kuće. Prisjećajući se događaja iz vlastitog života, života svojih roditelja/rodbine kao i svoje šire okoline, Ildikó Lovas opisuje i nama dobro znano vrijeme socijalizma, pri čemu povremeno i drugi ženski likovi raznih sudbina preuzimaju ulogu pripovjedačica.
Roman nam je zanimljiv i zbog toga što kroz njega dobivamo uvid u prilike za vrijeme raspada Jugoslavije i u rat koji je uslijedio, ali s one strane „bojišnice”, kao i događaje nakon rata. Spisateljica postavlja pitanje osobne odgovornosti za nešto što je učinjeno i u njezino ime, a da ona nije htjela niti je sudjelovala u tome, kao i pitanje identiteta.
Najveća odlika romana je upravo u tome da se govoreći o pitanjima mađarske nacionalne manjine u Jugoslaviji pokušava odgovoriti na neka od tih pitanja. Koliko čovjek može utjecati na svoju sudbinu, može li birati svoje mjesto u svijetu, svoj identitet?
U tom se propitkivanju i mi možemo naći, jer nismo li svi mi u neku ruku i na neki način manjina koja se u drugom kontekstu ili drugoj situaciji suočava s problemima manjine i većine? (Franciska Æurković-Major)
***
Ildikó Lovas rođena je 1967. u Subotici. Jedna je od najprevođenijih i najznačajnijih suvremenih mađerskih spisateljica. Nakon završene gimnazije studirala je mađarski jezik i književnost na Sveučilištu u Novom Sadu. Diplomirala je 1991, nakon čega radi na Novosadskoj televiziji i u dnevnom listu Magyar Szó. Od 1998. glavna je urednica časopisa Üzenet. Od 1987. objavljuje u vojvođanskim i mađarskim časopisima.
Prvu zbirku pripovjedaka "Kalamáris" (Tintarnica) objavila je izdavačka kuća Forum u Novom Sadu 1994. i za nju je dobila nagradu Szirmai Irodalmi Díj. Drugu zbirku iz 1995. pod naslovom "A másik történet" (Druga priča) objavila je 2000. Slijedi roman "Meztelenül a történetben" (Gola u priči). Za zbirku pripovjedaka "Via del Corso", objavljene u Budimpešti 2001. dobila je nagradu Bodrogvári-díj, a za roman "Kijárat az Adriára – James Bond Bácskában" (Izlaz na Jadran – James Bond u Bačkoj), objavljen 2005, nagradu Bezerédy-díj. Najnoviji roman "Spanyol menyasszony" (Španjolska nevjesta) objavljen je 2007.
Neke njezine pripovijetke objavljene su u antologijama koje predstavljaju suvremenu mađarsku prozu na srpskom, slovenskom i talijanskom jeziku, a zbirka pripovjedaka "Via del Corso" izašla je i samostalno na srpskom jeziku. Godine 2005. dobila je nagradu Sziveri János Díj. Prevodi sa srpskog i hrvatskog jezika.
To je prizma kroz koju spisateljica u romanu gleda svijet oko sebe pa bismo zbog toga roman mogli svrstati u žensko pismo. Pored ovog drugog, prvi dio naslova "Izlaz na Jadran" upućuje na izreku poznatog vojvođanskog mađarskog pisca Otta Tolnaija prema kojem se mađarski pisci u Vojvodini od onih u Mađarskoj razlikuju po tome što imaju more. No, u vrijeme pisanja ovog romana nemaju više ni to.
Roman se sastoji od mnoštva mozaika, u kojima spisateljica na svoj način traži odgovor na misao jednog drugog mađarskog pisca iz Rumunjske Árona Tamásija, koji doduše u romanu nije spomenut, o tome da smo svi na svijetu zbog toga da bismo negdje u njemu bili kod kuće. Prisjećajući se događaja iz vlastitog života, života svojih roditelja/rodbine kao i svoje šire okoline, Ildikó Lovas opisuje i nama dobro znano vrijeme socijalizma, pri čemu povremeno i drugi ženski likovi raznih sudbina preuzimaju ulogu pripovjedačica.
Roman nam je zanimljiv i zbog toga što kroz njega dobivamo uvid u prilike za vrijeme raspada Jugoslavije i u rat koji je uslijedio, ali s one strane „bojišnice”, kao i događaje nakon rata. Spisateljica postavlja pitanje osobne odgovornosti za nešto što je učinjeno i u njezino ime, a da ona nije htjela niti je sudjelovala u tome, kao i pitanje identiteta.
Najveća odlika romana je upravo u tome da se govoreći o pitanjima mađarske nacionalne manjine u Jugoslaviji pokušava odgovoriti na neka od tih pitanja. Koliko čovjek može utjecati na svoju sudbinu, može li birati svoje mjesto u svijetu, svoj identitet?
U tom se propitkivanju i mi možemo naći, jer nismo li svi mi u neku ruku i na neki način manjina koja se u drugom kontekstu ili drugoj situaciji suočava s problemima manjine i većine? (Franciska Æurković-Major)
***
Ildikó Lovas rođena je 1967. u Subotici. Jedna je od najprevođenijih i najznačajnijih suvremenih mađerskih spisateljica. Nakon završene gimnazije studirala je mađarski jezik i književnost na Sveučilištu u Novom Sadu. Diplomirala je 1991, nakon čega radi na Novosadskoj televiziji i u dnevnom listu Magyar Szó. Od 1998. glavna je urednica časopisa Üzenet. Od 1987. objavljuje u vojvođanskim i mađarskim časopisima.
Prvu zbirku pripovjedaka "Kalamáris" (Tintarnica) objavila je izdavačka kuća Forum u Novom Sadu 1994. i za nju je dobila nagradu Szirmai Irodalmi Díj. Drugu zbirku iz 1995. pod naslovom "A másik történet" (Druga priča) objavila je 2000. Slijedi roman "Meztelenül a történetben" (Gola u priči). Za zbirku pripovjedaka "Via del Corso", objavljene u Budimpešti 2001. dobila je nagradu Bodrogvári-díj, a za roman "Kijárat az Adriára – James Bond Bácskában" (Izlaz na Jadran – James Bond u Bačkoj), objavljen 2005, nagradu Bezerédy-díj. Najnoviji roman "Spanyol menyasszony" (Španjolska nevjesta) objavljen je 2007.
Neke njezine pripovijetke objavljene su u antologijama koje predstavljaju suvremenu mađarsku prozu na srpskom, slovenskom i talijanskom jeziku, a zbirka pripovjedaka "Via del Corso" izašla je i samostalno na srpskom jeziku. Godine 2005. dobila je nagradu Sziveri János Díj. Prevodi sa srpskog i hrvatskog jezika.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
