Jednoj od najdojmljivijih osobnosti recentne književne scene u nas, pjesniku i prozaiku Ivici Prtenjači, pripala je ovogodišnja nagrada za neobjavljeni rukopis 7. Dana Dobriše Cesarića - etablirane požeške književne priredbe međunarodnog karaktera.

Prtenjačin stihopis naslovljen “Okrutnost”, petočlano povjerenstvo za dodjelu nagrade ocijenilo je najboljim u konkurenciji od čak stotinu i deset rukopisa pristiglih na tradicionalni natječaj.

Knjiga Ivice Prtenjače na tragu je svega onoga što je ovaj autor pisao i ranije. Dobrim se dijelom bavi okrutnošću vremena u kojemu živimo, bilo onih nepredvidljivih, bilo onih na koje smo već, na žalost, naviknuti u vlastitome svakodnevlju. Taj realitet mnogi više ne prepoznaju kao nešto neprirodno, kao nešto u čemu tek glumimo da živimo.
Kako do intime?

Prtenjača sjajno spaja dva različita tipa pjesničkog iskustva - ono “stvarnosne” poezije aktualne u posljednjih dvadesetak godina, karakteristične po izravnom tematiziranju vremena u kojemu živimo, ali i ono hrvatskoga pjesništva 70-ih i 80-ih godina, karakteristično po upravo bujnoj metaforičnosti”, obrazlaže predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade Delimir Rešicki, dodajući kako se spoj te metaforičnosti, izravnosti i emotivnosti u Prtenjačinu pisanju pokazao dobitnom kombinacijom koja neprijeporno zaslužuje priznanje! I sam autor upozorava kako je danas jednako okrutno pisati poeziju, kao i “živjeti u okrutnom svijetu oko nas!

Zbirka poezije 'Okrutnost' nastala je kao svojevrstan 'odgovor' na njegov roman (“Dobro je, lijepo je”, op. a.), koji je publika doživjela kao nježan i optimističan.

“Ova zbirka nema s njim ništa zajedničko i dolazi u trenutku moga životnoga zrenja. Razmišljao sam o tome kako nastaju pjesme, što se događa s oblikovanjem intime u današnjoj umjetnosti. Shvatio sam da intima znači vrlo malo ukoliko nije estetizirana i baš mi se to estetiziranje intime učinilo - duboko okrutnim!”, kaže Prtenjača, podsjećajući kako je i sam status poezije danas u medijima i javnosti izložen okrutnosti - jer poezija ne dobija prostor i mjesto koje zaslužuje.

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.

Objavio je više knjiga poezije i proze od kojih: "Dobro je, lijepo je", "Pisanje oslobađa", "Uzimaj sve što te smiruje", "Brdo", "Tiho rušenje", "Plivač", "Sine, idemo kući", "Kino Sloga". Po dvostruko nagrađenom romanu "Brdo" snima se igrani film. Knjige su mu prevedene na nekoliko jezika, više je puta nagrađivan i antologiziran. Živi i radi u Zagrebu kao radijski autor i slobodni umjetnik. 

Primio je sljedeće nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost, 1998., Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti (2001.), Kiklop za pjesničku knjigu godine (2006.), Dobriša Cesarić za još neobjavljeni pjesnički rukopis (2009.), Risto Ratković za pjesničku zbirku, Crna Gora (2010.), V.B.Z. i Tisak media nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2014.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.