** pročitajte kritički prikaz knjige!


Kad čitam priče Alice Munro, dovodim se u stanje tihe refleksije i razmišljam o vlastitom životu: o odlukama koje sam donio, stvarima koje jesam ili nisam napravio, o tome kakva sam osoba, o neizbježnosti smrti. Munro je jedna od one šačice pisaca - nekih živih, ali uglavnom pokojnih - na koje mislim kad kažem da je književnost moja religija. Dok god sam uronjen u priču Alice Munro, iskazujem nekom posve izmišljenom liku isto ono svečano poštovanje i tiho, ali duboko zanimanje koje iskazujem i samom sebi u svojim najsvjetlijim trenutcima kao ljudsko biće.

Jonathan Franzen

Rendgenski pogled gotovo kao u Čehova ... Shvatit ćemo kako nas njezine priče obuzimaju i prenose u neki drugi svijet tek kad pročitamo jednu: ponovno se vratiti u onaj stvarni isto je kao izići iz auta koji se kreće.

Newsweek

 
Izvanserijski ... Čak i manje priče zavode, manipuliraju, iznenađuju i zapanjuju. Očekujte i veličanstvenu širinu njezina duhovnog vidokruga i pomnu usmjerenost na sitne minute što otkucavaju običan život, očekujte da će samo vrijeme postati organsko, gotovo opipljivo.

San Francisco Chronicle


Besprijekorno i bez premca ... Zbirka puna književnih dragulja... Kad treba pokazati krhkost života i nepredvidljivost ljubavi i zabranjenih želja, Munro je klasa za sebe. Njezine sveobuhvatne priče podsjećaju na novele Tolstoja i Henryja Jamesa. Kao i njihove, i njezine su pripovijetke široka zamaha, duhovite i nabijene događajima i kontekstualiziranim detaljima, a razrađeni zapleti i slojeviti likovi naglašavaju neukrotivu složenost ljudske prirode.

Houston Chronicle


***

Alice Munro (1931.) rođena je u Winghamu (Ontario) u Kanadi. Već kao studentica počinje objavljivati kratke priče po časopisima, a 1968. dobiva svoju prvu  Guvernerovu nagradu - najprestižniju kanadsku književnu nagradu - za zbirku priča Dance of the Happy Shades. Guvernerovu nagradu dobila je još i 1978. za zbirku Who Do You think You Are?  te 1986. za The Progress of Love.

Dvostruka je dobitnica i važne Gillerove nagrade - 1998. za zbirku The Love of a Good Woman  i 2004. za Runaway, zbirku koja je dobila i nagradu Commonwealth Writers Prize (2005.).

Alice Munro dobitnica je i nagrade Man Booker International  za životno djelo, nagradu koju mnogi kritičari nazivaju »kompetentnom alternativom« Nobelovoj, a koja se dodjeljuje svake dvije godine i za koju u izbor ulaze  pisci iz cijelog svijeta kojima su djela prevedena na engleski jezik.

Ocjenjivački sud obrazložio je svoju odluku o dodjeljivanju nagrade Man Booker International Alice Munro ovim riječima: »A. Munro uglavnom je poznata kao autorica pripovijedaka, ali svaka njezina priča ima dubinu, mudrost i preciznost za kakve mnogim romanopiscima treba cijeli vijek. Čitati Munro znači svaki put saznati nešto o čemu nikad prije niste mislili.«

Objavila je više od 14 zbirki priča i jedan roman (Lives of Girls and Woman) i slovi za jednu od najboljih kanadskih književnica uopće. 

Alice Munro (1931.) rođena je u Winghamu (Ontario) u Kanadi. Već kao studentica počinje objavljivati kratke priče po časopisima, a 1968. godine dobiva svoju prvu nagradu za zbirku priča "Dance of the Happy Shades". To će joj biti prva od ukupno tri osvojene Guvernerove nagrade. 1971. objavljuje svoju drugu knjigu "Život djevojaka i žena" koju mnogi kritičari smatraju i njenim jedinim romanom. 

Dvostruka je dobitnica važne Gillerove nagrade – 1998. godine za zbirku "The Love of a Good Woman" i 2004. za "Runaway", zbirku koja je dobila i Commonwealth Writers Prize (2005.). 2009. Alice Munro nagrađena je prestižnom nagradom Man Booker International za životno djelo, a 2013. i Nobelovom nagradom za književnost kao "majstorica suvremene pripovijetke".

Objavila je 14 zbirki priča i slovi za jednu od najboljih kanadskih književnica uopće. Zbirku "Služba, družba, prošnja, ljubav, brak" hrvatska je kritika 2011. godine proglasila literarnim otkrićem, a iste je godine nagrađena i Nagradom Kiklop za najbolju stranu prozu. Te je godine i prevoditeljica Maja Šoljan nagrađena godišnjom nagradom Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prozni prijevod te Kiklopom za najbolji prijevod. Zbirka "Previše sreće" prevedena je i objavljena 2012. godine i također je nagrađena Kiklopom za najbolju stranu prozu 2013. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.