Junakinje priča Alice Munro sasvim su obične žene, ali u njihove se sudbine upleću dramatični događaji, od preljuba i laži do ubojstva, koji će im promijeniti život i zauvijek ih obilježiti.

U naslovnoj pripovijetki "Previše sreće", nadahnutoj stvarnom povijesnom osobom, nadarena ruska matematičarka i spisateljica Sofija Kovalevska sukobljava se s konvencijama 19. stoljeća i zamkama vlastita uspjeha. Ali jednako su stvarne i priče kao što su "Dječja igra" u kojoj dvije prijateljice iz djetinjstva kriju do smrti jezivu tajnu koja ih cijeli život muči poput nezaliječene gnojne rane; "Slobodni radikali" u kojoj usamljena žena upravo u svojoj bolesti i udovištvu nalazi snage nadmudriti opasna posjetitelja; ili "Dimenzije" u kojoj se junakinja mora suočiti s najstrašnijim gubitkom i najvećom boli, ali ipak uspijeva pronaći svrhu i nastaviti živjeti, prihvaćajući, kao i svi likovi Alice Munro, ljudsku sudbinu.

Munro zna kako sentimentalno pretvoriti u egzistencijalno. The Philadelphia Inquirer

Kratka proza ovog kalibra mora biti na svačijem popisu obveznog štiva. Priče Alice Munro svima su razumljive jer ona piše o životu sâmom. Chicago Sun-Times

Malo ima pisaca koji se mogu mjeriti s Alice Munro u preciznosti i snazi opisa, bez obzira na to prikazuje li brak koji se urušava, okrutnosti djetinjstva ili erotski i intelektualni put ruske matematičarke iz 19. stoljeća. Boston Globe

***

Alice Munro (1931.) rođena je u Winghamu (Ontario) u Kanadi. Već kao studentica počinje objavljivati kratke priče po časopisima. Dobitnica je triju „Guvernerovih nagrada“ – najprestižnije kanadske književne nagrade – 1968. za zbirku priča "Dance of the Happy Shades", 1978. za zbirku "Who Do You think You Are?" te 1986. za "The Progress of Love". Dvostruka je dobitnica i važne „Gillerove nagrade“ – 1998. za zbirku "The Love of a Good Woman" i 2004. za "Runaway", zbirku koja je dobila i nagradu „Commonwealth Writers Prize“ (2005.).

Godine 2009. Alice Munro dobiva nagradu „Man Booker International“ za životno djelo koju mnogi kritičari nazivaju "kompetentnom alternativom" Nobelovoj nagradi. Dodjeljuje se svake dvije godine i u izbor ulaze pisci iz cijelog svijeta kojima su djela prevedena na engleski jezik. Ocjenjivački sud svoju je odluku obrazložio riječima: "A. Munro uglavnom je poznata kao autorica pripovijedaka, ali svaka njezina priča ima dubinu, mudrost i preciznost za kakve mnogim romanopiscima treba cijeli vijek. Čitati Munro znači svaki put saznati nešto o čemu nikad prije niste mislili."

Napisala je više od 14 zbirki priča i jedan roman (Lives of Girls and Woman), a u studenome 2012. izlazi njezina najnovija zbirka "Dear Life". Djela su joj prevedena na 25 jezika i objavljena u preko četiri stotine različitih izdanja širom svijeta.

Zbirku "Služba, družba, prošnja, ljubav, brak" hrvatska je kritika proglasila literarnim otkrićem godine, a nagrađena je i „Kiklopom“ za najbolju stranu prozu 2011. Prevoditeljica Maja Šoljan za taj je prijevod također nagrađena „Kiklopom“ za najbolji prijevod i Godišnjom nagradom „Josip Tabak“ Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod proze u 2011. godini.

Alice Munro (1931.) rođena je u Winghamu (Ontario) u Kanadi. Već kao studentica počinje objavljivati kratke priče po časopisima, a 1968. godine dobiva svoju prvu nagradu za zbirku priča "Dance of the Happy Shades". To će joj biti prva od ukupno tri osvojene Guvernerove nagrade. 1971. objavljuje svoju drugu knjigu "Život djevojaka i žena" koju mnogi kritičari smatraju i njenim jedinim romanom. 

Dvostruka je dobitnica važne Gillerove nagrade – 1998. godine za zbirku "The Love of a Good Woman" i 2004. za "Runaway", zbirku koja je dobila i Commonwealth Writers Prize (2005.). 2009. Alice Munro nagrađena je prestižnom nagradom Man Booker International za životno djelo, a 2013. i Nobelovom nagradom za književnost kao "majstorica suvremene pripovijetke".

Objavila je 14 zbirki priča i slovi za jednu od najboljih kanadskih književnica uopće. Zbirku "Služba, družba, prošnja, ljubav, brak" hrvatska je kritika 2011. godine proglasila literarnim otkrićem, a iste je godine nagrađena i Nagradom Kiklop za najbolju stranu prozu. Te je godine i prevoditeljica Maja Šoljan nagrađena godišnjom nagradom Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prozni prijevod te Kiklopom za najbolji prijevod. Zbirka "Previše sreće" prevedena je i objavljena 2012. godine i također je nagrađena Kiklopom za najbolju stranu prozu 2013. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.