Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Kritika ×

Kritika • 04.12.2017.

Alain Badiou: Metafizika stvarne sreće i David Albahari: 21 priča o sreći

U materijalistički i narcistički koncipiranim narativima zapadnog svijeta sreća se pojavljuje kao identitetski imperativ koji je na krilima liberalnog kapitalizma bez alternative prije svega mišljen kao jednokratna ugoda odnosno kao ultimativni proizvod koji možemo konzumirati. No puno je važnije kako u ovoj koncepciji ideje sreće ona u potpunosti isključuje kategorije susreta i empatije.
Kritika • 28.11.2017.

Benji Davies : Djedov otok

Ovu sam slikovnicu odabrala zbog teme. Nisam znala na koji se način oko te teme slažu tekst i slika, ali znala sam da se obrađuje, ili barem snažno implicira problematika kojom se inače naše slikovnice ne bave. Jer slikovnice su šarene, a smrt je crne boje. Jer djecu učimo lijepim stvarima, a ne onome što nama nanosi bol. Jer djecu volimo pa ih štitimo, i ne izlažemo ih smrti. Samo životu. Ili tako...
Kritika • 27.11.2017.

Senko Karuza : Prsa u prsa

Otok je, prema tome, slijed kadrova: za domaće podsjetnik na 'završeni savršeni svijet' koji ih, uz upitnu budućnost, terorizira kao nepovratan ili nepostojeći ideal, za turiste to su prizori kakvog izvornog mediteranskog načina života, iskupljenog od šture banalnosti svojom 'autentičnošću'. U svome egzotičnome 'rezervatu', otočani su fotografije u pokretu, živi 'eksponati' na otoku-muzeju.
Kritika • 22.11.2017.

Magda Szabó : Ulica Katalin

'Ulica Katalin' čitka je, ali i napeta priča, što je pomalo neočekivano s obzirom na njezinu mračnu tematiku. U pitanju je, sjetan, a mjestimice i blago bizaran roman koji pripovijeda o nevinosti djetinjstva, a potom o bolnom gubitku te djetinje sreće, mira i na koncu budućnosti. Iscrpljeni i prerano ostarjeli likovi Magde Szabó vode turobnu i rutiniziranu svakodnevicu, a uistinu se živima osjećaju samo u...
Kritika • 20.11.2017.

Bruno Kragić : Neke tendencije klasičnog filma: tri eseja

Kragićeva tri eseja o „nekim tendencijama“ klasičnog hollywoodskog filma mogli bi smo i nazvati dramom u tri esejistička čina u kojoj klasični Hollywood zastane u hodu, klekne na koljena, i potom ispusti posljedni dah. Ili elegijom o tome kako je s John Wayneom, Gary Cooperom i Clarkom Gableom umirao klasični Hollywood...
Kritika • 25.10.2017.

Ivica Prtenjača : Tiho rušenje

"Tiho rušenje" Ivice Prtenjače sjetna je proza za dobrovoljnu, okrepljujuću osamu, proza koja nas vraća prirodnosti i uči pravim vrijednostima, okreće zajedništvu, podsjeća na važnost empatije i promiče rad kao put iscjeljenja. Svog će čitatelja ova knjiga nasmijavati, ali potiho, maziti i liječiti, a činit će to domišljato i nenametljivo, daleko od buke svijeta, za koji nas bez puno truda uspijeva...
Kritika • 13.10.2017.

Salman Rushdie : Dvije godine, osam mjeseci i dvadeset osam noći

Rushdie je ateista koji se boji boga. S razlogom. Zbog uvrede njegova proroka već desetljećima nosi glavu u torbi. „Dvije godine, osam mjeseci i dvadeset osam noći“ njegov je obračun s lažnim bogovima, i njihovim pristašama koji „traže da se ubiju pristaše drugih lažnih bogova“; njegov obračun s organiziranim religijama i njihovim izmišljenim bogovima koji stvaraju sasvim konkretnu mržnju i...