Biti ono što jesam, je li to nešto zbog čega bih trebao biti sretan?

Smještena u okupiranu Nizozemsku u Drugom svjetskom ratu, ovo je priča o trgovcu Henriju Osewoudtu, čovjeku „koji ne čini ništa, ne želi ništa, sve je prepustio slučaju". Sve dok misteriozni Dorbeck ne uđe u njegovu radnju i ne dodijeli mu zadatke protiv Nijemaca, koji s vremenom uključuju i ubojstva. Dorbeck nevjerojatno sliči Osewoudtu, ali je i njegova suprotnost: tamnokos i prodoran za razliku od ćosavog i povučenog Henrija.

Na kraju rata Saveznici uhite Osewoudta, a on ne može dokazati da je radio za pokret otpora ni da Dorbeck postoji. Je li Osewoudt heroj, izdajica ili psihopat vođen zabludama?

Priča o Osewoudtovim sudbonosnim lutanjima kroz „sadistički svemir“ (naslov Hermansove zbirke eseja) višeznačna je i ponekad na granici realnog, a opet, egzaktna i uvjerljiva: mreže ulica i tramvaja, opisi interijera, ozračje u Nizozemskoj u doba rata… U njoj nema suvišnih riječi; rečenice su jezgrovite, stil jednostavan. To je hladan i mračan, zabavan, groteskan, zamršen i pomaknut roman. Sve istodobno. On je i furiozan ratni triler i literarno remek-djelo, nepredvidljivo i izazovno, koje nas suočava s pitanjima što je smisleno, što moralno, što dobro, a što zlo. Iz romana iščitavamo: naši svjetovi i interpretacije života stalno se sudaraju, a konačni odgovori samo su dvosjekli Damoklov mač. 

„Damoklova mračna komora“ nizozemskog klasika W. F. Hermansa jedan je od najboljih i najintrigantnijih romana o Drugom svjetskom ratu i autorovo prvo djelo prevedeno na hrvatski jezik.

Willem Frederik Hermans (1921. – 1995.) jedan je od najvećih nizozemskih pisaca. Pisao je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i drame. Doktorirao je fizikalnu geografiju koju je i predavao na Sveučilištu u Groningenu do 1973., kada već kao etablirani pisac seli u Pariz. U svojim djelima kritizirao je boljke i licemjerje društva, a polemičan ton njegovih tekstova doveo ga je i do sudskog procesa 1952. godine.  Cjelokupan Hermansov opus reflektira njegov specifičan, pesimističan pogled na svijet i filozofiju „kreativnog nihilizma“.

Nakon II. svjetskog rata, koji igra važnu ulogu u Hermansovu životu i radu, objavljuje romane "Conserve"  (Limenka) i "De tranen der acacia's" (Bagremove suze). Temi rata vraća se u romanu "Damoklova mračna komora" (De donkere kamer van Damokles, 1958.) kojim je osvojio čitateljsku publiku. Uz ovaj klasik, vrhuncem njegova književnog rada smatra se roman "Nema više sna" (Nooit meer slapen, 1966.) o neuspjeloj ekspediciji mladoga geologa u Laponiji.

Godine 1972. odbio je primiti nagradu P. C. Hooft za životno dostignuće  u književnom radu, a 1977. dodijeljena mu je prestižna Nagrada za nizozemsku književnost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.