"Svjetlarnik" (Claraboia) drugi je po redu roman portugalskog književnika i nobelovca Joséa Saramaga (prvi roman, Zemlju grijeha – Terra do Pecado – objavio je 1947. godine). Saramago je rukopis ovog romana poslao na razmatranje nakladniku još 1953. godine, no nikada nije dobio njegov odgovor. Rukopis se naposljetku zagubio, a Saramago je u međuvremenu izgradio zavidnu književnu karijeru. Kada je 1989. rukopis napokon pronađen, Saramago je odbio ponudu za objavljivanje. Prema njegovoj želji, roman je u Portugalu objavljen tek nakon njegove smrti – 2011. godine – gotovo 60 godina nakon što je napisan.

U "Svjetlarniku" pratimo živote stanovnika jedne stambene zgrade u Lisabonu krajem 1940-ih koju nastanjuju uglavnom siromašni parovi, radnici i obrtnici, ali i negdašnji pripadnici srednje klase. Tu žive postolar Silvestre i njegova supruga, udovica Cândida sa svoje dvije kćeri i sestrom, „tetom“ Amélijom; Španjolka Carmen sa suprugom Emilijom Fonsecom; dona Lídia, koju triput tjedno posjećuje njezin ljubavnik Paulino; supružnici Anselmo i Rosália i njihova vrckasta kći Maria Cláudia; Justina i njezin nasilni muž Caetano koji su doživjeli veliku životnu tragediju… Dodatnu živost u radnju unijet će dolazak mladog podstanara Abela Nogueire.

Saramago vrlo vješto portretira njihove živote, baveći se za ono vrijeme iznimno kontroverznim temama, poput silovanja, promiskuiteta, nasilja u obitelji i lezbijske ljubavi...

José Saramago, bez veće školske naobrazbe, prije nego li je postao novinar, prevoditelj i pisac, radio je više različitih manualnih poslova. Trag tih zanimanja vidljiv je u njegovom djelu, čiji je najveći dio objavljen u njegovim zrelim godinama kada je postao jedan od najčitanijih i najprevođenijih luzitanskih pisaca. Surađivao je kao književni kritičar časopisa "Seara Nova", bio član uredništva "Diario de Lisboa" kao i jedan od prvih članova Udruge portugalskih književnika. Od 1976. godine živi isključivo od literarnoga rada, isprva kao prevoditelj, a potom i kao autor.

Pisao je drame, kratke priče, romane, pjesme, libreta, dnevnike i putopise. Prvi roman "Manuel de pintura e caligrafia" ("Udžbenik slikarstva i krasopisa") objavio je 1977. Potom slijede "Viagem a Portugal" (1981) i "Levantado do chão" (1980). 1981. godine postiže svjetski uspjeh satiričkim romanom "Sjećanje na samostan" ("Memorial do Convento"). Taj uspjeh nastavlja romanima "Godina smrti Ricarda Reisa" (O Ano da Morte de Ricardo Reis" 1984) i "A Jakanda de Pedra" ("Kamena splav", 1986).

1991. godine izdaje svoj najkontroverzniji roman "Evanđelje po Isusu Kristu" ("O Evangelho Segundo Jesus Christo"), djelo na koje je žestoko reagirala Katolička crkva i njezini redovi u potugalskoj vladi zbog čega je Saramago, koji je dvadeset godina prije riskirao vlastiti život u portugalskoj revoluciji, zajedno sa svojojm ženom napustio Portugal i od tada živi na Kanarskim otocima u Španjolskoj.

Objavio je, između ostalog: romane "Hostoria do Cerco de Lisboa" ("Priča o opsadi Lisabona", 1989), "Ogled o sljepoći" ("Ensaio sobre a cegueira", 1996), "Todos Os Nomes", (1997), "El Amor Posible", (1998), "A Caverna", (2000), "O Homen Duplicado", (2002) i dr.

Godine 1991. godine dobio je Grande prémio APE za roman "Evanđelje po Isusu Kristu" i Premio Camões za cjelokupni književni rad. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1998. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.