Dok je bio u posjetu austrijskim kolegama piscima, José Saramago zatekao se u Salzburgu, u restoranu "Slon". Tada je prvi put čuo za priču o indijskom slonu koji je doživio pravu odiseju. Naime, sredinom 16. stoljeća portugalski kralj Dom Joao III odlučio je svom rođaku, austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu, zetu Karla V, darovati slona kojeg su Portugalci dopremili iz Indije.

Uz historijske likove kraljeva, Saramagovi glavni protagonisti su jedan slon i Indijac, njegov čuvar. Duhovito i ironično Saramago rekonstruira taj "epski" svijet s povijesnom pozadinom koristeći ga za prikaz ljudske i životinjske prirode uopće. Utoliko, ovo je priča o marginalcima u šesnaestostoljetnoj Europi - slonu i Indijcu, koji se bore s vlastitim potrebama da uspostave veze s Drugim, stvore veze kao pojedinci i kao zajednica, a opet zadrže vlastitu individualnost te pronađu smisao i ispunjenost izvan političkih i ekonomskih nužnosti.

José Saramago, bez veće školske naobrazbe, prije nego li je postao novinar, prevoditelj i pisac, radio je više različitih manualnih poslova. Trag tih zanimanja vidljiv je u njegovom djelu, čiji je najveći dio objavljen u njegovim zrelim godinama kada je postao jedan od najčitanijih i najprevođenijih luzitanskih pisaca. Surađivao je kao književni kritičar časopisa "Seara Nova", bio član uredništva "Diario de Lisboa" kao i jedan od prvih članova Udruge portugalskih književnika. Od 1976. godine živi isključivo od literarnoga rada, isprva kao prevoditelj, a potom i kao autor.

Pisao je drame, kratke priče, romane, pjesme, libreta, dnevnike i putopise. Prvi roman "Manuel de pintura e caligrafia" ("Udžbenik slikarstva i krasopisa") objavio je 1977. Potom slijede "Viagem a Portugal" (1981) i "Levantado do chão" (1980). 1981. godine postiže svjetski uspjeh satiričkim romanom "Sjećanje na samostan" ("Memorial do Convento"). Taj uspjeh nastavlja romanima "Godina smrti Ricarda Reisa" (O Ano da Morte de Ricardo Reis" 1984) i "A Jakanda de Pedra" ("Kamena splav", 1986).

1991. godine izdaje svoj najkontroverzniji roman "Evanđelje po Isusu Kristu" ("O Evangelho Segundo Jesus Christo"), djelo na koje je žestoko reagirala Katolička crkva i njezini redovi u potugalskoj vladi zbog čega je Saramago, koji je dvadeset godina prije riskirao vlastiti život u portugalskoj revoluciji, zajedno sa svojojm ženom napustio Portugal i od tada živi na Kanarskim otocima u Španjolskoj.

Objavio je, između ostalog: romane "Hostoria do Cerco de Lisboa" ("Priča o opsadi Lisabona", 1989), "Ogled o sljepoći" ("Ensaio sobre a cegueira", 1996), "Todos Os Nomes", (1997), "El Amor Posible", (1998), "A Caverna", (2000), "O Homen Duplicado", (2002) i dr.

Godine 1991. godine dobio je Grande prémio APE za roman "Evanđelje po Isusu Kristu" i Premio Camões za cjelokupni književni rad. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1998. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.