Fabula romana "Calluna Vulgaris" slijedi dvije linije događanja u životu novinara i filmskog kritičara Giuliana Spattole – profesionalnu i privatno-ljubavnu (glavni bi junak rekao: po uzoru na klasični holivudski filmski stil). Obje se zasnivaju na gotovo tipičnim pokretačkim motivima – intrigi, borbi za napredovanje pa i slavu s jedne strane, te ljubavnom trokutu i femme fatale s druge.

Istovremeno, međutim, ovi fabularni nizovi kritički preispituju dva temeljna pitanja književnosti i umjetnosti, jedno transhistorijsko, a drugo izazvano konkretnom povijesnom situacijom kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća: koji je odnos umjetnosti i stvarnosti, umjetnosti i života, te koje su konzekvence "kulturne logike kasnog kapitalizma"?

Slična se struktura ostvaruje i na nivou samog pripovijedanja; s jedne strane ono je pregledno i linearno, no s druge je do te mjere prožeto aluzijama i citatima da je čitatelju potrebno široko znanje iz povijesti filma, književnosti, slikarstva i kazališta kako bi razumio sva implicirana značenja. 

Iovinellijev se roman čita kao zabavnu i intrigantnu knjigu, ali i kao ozbiljan pokušaj da se osmisli osobnu egzistenciju te naizgled potpuno apokaliptičnu novonastalu kulturnu situaciju. No, kao što Giulianov učitelj De Marchis kaže: "Smak svijeta je samo optička varka koju svaka generacija doživi prije nego umre."

Alessandro Iovinelli rođen je 1957. godine u Rimu, gdje je studirao i diplomirao književnost; doktorirao je u Parizu. Od 1995. do 1997. bio je lektor na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1997. do 2001. živio je u Parizu, gdje je predavao na Sveučilištu Pariz VIII Vincennes-Saint-Denis. Radio je za UNESCO, za koji je tijekom 2002. i 2003. priredio online antologiju suvremene svjetske poezije, "Pjesnički Babilon". Godine 2003. vraća se u Zagreb, gdje ostaje pet godina kao kulturni ataše u Talijanskom institutu za kuluru.

Utemeljio je i uređivao časopis za književnost i kulturu Vana. Također je kao prevodilac surađivao s različitim književnim časopisima u Italiji i inozemstvu.

Objavio je djela s područja komparativne književnosti (L’autore e il personaggio. L’opera metabiografica nella narrativa italiana degli ultimi trent’anni, Rubbettino, 2005; Il salto oltraggioso del grillo. Saggi di narrativa e cinema, Albatros, 2010.), zbirke poezije (Le amorosi visioni, Firenze Libri, 1988.; Notizie di un viaggiatore disperso, Mobydick, 1996.; Il porto delle navi che volano, Caramanica, 2011., nagrada Gozzano) te prozna djela (Demenza precoce, De Luca, 1986., Calluna vulgaris, Mobydick, 2008., i L’uomo che amava Kirsten Dunst, Aracne, 2011., nagrada Cesare Pavese).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.