Što povezuje mladu Kambodžanku koja trudna luta bespućima Indije, Jean-Marca de H., francuskog vicekonzula u Lahoreu koji čeka na premještaj zbog nedoličnog ponašanja, Anne-Marie Stretter, prelijepu suprugu francuskog veleposlanika u Calcutti, Charlesa Rossetta, mladog diplomata koji se ne uspijeva naviknuti na omaru ljetnih monsuna, kao ni na neizdrživu bijedu Indije, i nekoliko dokonih Engleza što su se u Indiji zatekli pomalo slučajno?

Ovaj zagonetni roman objavljen 1966. godine, koji će nekoliko godina kasnije poslužiti kao inspiracija za autoričin kazališni komad, a potom i za film India Song, iznenadit će i dobre poznavatelje Marguerite Duras. Izrazito moderan formom, suvremene naracije, "Vicekonzul" je svojevrsni narativni eksperiment u kojem radnja lebdi između sna i jave, a priču donose glasovi izgubljenih diplomata, kor anonimnih komentatora, mlada Kambodžanka i Englez koji je poželio ispričati svoju verziju njezine priče.

Često spominjana i prizivana u tekstu, ljubav je ono za čime svi čeznu. Mislite li da okolnostima treba dati malo vjetra u leđa da bismo ipak doživjeli ljubav?, upitat će jednom vicekonzul, a odgovor će, na sebi svojstven način, ponuditi Marguerite Duras.

Marguerite Duras rođena je i odrasla u francuskoj koloniji blizu Saigona (tj. Ho-Ši-Mina), gdje su joj roditelji bili nastavnici. Djetinjstvo u močvarnoj pustoši rižišta u delti Mekonga, osjećaj miješanja kultura, svijest o obiteljskoj marginalnosti, izazovi nesputane (pa i spolne) slobode elementi su stilizirane spisateljičine biografije još od njezina prvog uspješnog romana «Brana na Pacifiku» (1950) do najpoznatijeg romana iz zrele dobi «Ljubavnik» (1984). S osamnaest godina zauvijek dolazi u Francusku; slijede studij, brak s R. Antelmeom, rat, pokret otpora, deportacija muža, rođenje sina, burne ljubavi.

Već se u prvim njezinim romanima sluti iznimna darovitost, osebujan glas, mješavina lirskoga i epskoga, realističnoga i simboličkoga. Iako je načitana i književno izobražena, izbjegava intelektualizam. Po uvjerenju o moralnoj odgovornosti pisca pripada avangardi; njezin politički i filozofski stav (da treba demokratizirati svijet i odnose među ljudima) stalno je prisutan u raznolikom i svestranom umjetničkom djelovanju.

Postala je slavna kasnih 1950-ih scenarijem za film A. Resnaisa «Hirošimo, ljubavi moja» (1959) te kratkim lirskim romanom «Moderato cantabile» (1958). Slijede djela iz tzv. indijskog ciklusa, koji čine romani «Vicekonzul» (1965), «India Song» (1973), «Ljubav» (1969). Iz te je faze njezino možda najbolje djelo «Ushićenje Lol V. Stein» (1964).

U 1970-ima se, u osobnoj i književničkoj krizi, okreće filmu i kazalištu te stvara novi izraz i osobnu minimalističku estetiku art-filma s tipičnim odvajanjem tonske vrpce i slike koje se razmimoilaze ali i spiralno prepleću.

Početkom 1980-ih, iako liječena ovisnica o alkoholu, ulazi u najplodniju fazu u kojoj se koristi svojim životnim, filmskim i književnim iskustvom svarajući romane «Ljubavnik, Emily L.» (1987) i «Ljetna kiša» (1990).

Duras svoje djelo gradi na djelomičnoj analogiji između erotizma i pisma. Kroz neizrečeno, kroz elipse, šutnje i prazninu, fantomske likove i nijeme strasti, kroz glazbu riječi i tjelesnost jezika ona teži strastvenoj pjesničkoj sintezi bića, bitka i izraza, pluralističkom univerzalizmu. Autorica je više od 80 djela, jedna od najprevođenijih i najproučavanijih suvremenih francuskih pisaca.

(Preuzeto iz "Leksikona stranih pisca", Školska knjiga, 2000.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.