Bio jednom jedan čovjek koji nije bio sretan. Imao je ženu koju nije volio i posao koji mu se gadio. Bio je to čovjek razočaran uzaludnim i ispraznim životom, bez nade i bez prijatelja. No jednoga dana kad je, napokon, shvatio da njegov život ne valja, on napušta i posao i ženu.

Taj muškarac koji želi promijeniti svoj život zaposlit će se na brodu na kojem plovi jedna  žena u potrazi za mornarom s Gibraltara kojega je nekoć voljela i koji je nestao. Između muškarca koji želi promijeniti svoj život i žene koja traga za svojim mornarom s Gibraltara rađa se ljubav. Oni zajedno kreću u potragu za izgubljenim mornarom.

Ako ga nađu, to će biti kraj njihove ljubavi. Brod kreće od Sètea do Tangera, od Tangera do Abidjana, od Abidjana do Léopoldvillea, i potraga se nastavlja. Hoće li ga naći?

Marguerite Duras rođena je i odrasla u francuskoj koloniji blizu Saigona (tj. Ho-Ši-Mina), gdje su joj roditelji bili nastavnici. Djetinjstvo u močvarnoj pustoši rižišta u delti Mekonga, osjećaj miješanja kultura, svijest o obiteljskoj marginalnosti, izazovi nesputane (pa i spolne) slobode elementi su stilizirane spisateljičine biografije još od njezina prvog uspješnog romana «Brana na Pacifiku» (1950) do najpoznatijeg romana iz zrele dobi «Ljubavnik» (1984). S osamnaest godina zauvijek dolazi u Francusku; slijede studij, brak s R. Antelmeom, rat, pokret otpora, deportacija muža, rođenje sina, burne ljubavi.

Već se u prvim njezinim romanima sluti iznimna darovitost, osebujan glas, mješavina lirskoga i epskoga, realističnoga i simboličkoga. Iako je načitana i književno izobražena, izbjegava intelektualizam. Po uvjerenju o moralnoj odgovornosti pisca pripada avangardi; njezin politički i filozofski stav (da treba demokratizirati svijet i odnose među ljudima) stalno je prisutan u raznolikom i svestranom umjetničkom djelovanju.

Postala je slavna kasnih 1950-ih scenarijem za film A. Resnaisa «Hirošimo, ljubavi moja» (1959) te kratkim lirskim romanom «Moderato cantabile» (1958). Slijede djela iz tzv. indijskog ciklusa, koji čine romani «Vicekonzul» (1965), «India Song» (1973), «Ljubav» (1969). Iz te je faze njezino možda najbolje djelo «Ushićenje Lol V. Stein» (1964).

U 1970-ima se, u osobnoj i književničkoj krizi, okreće filmu i kazalištu te stvara novi izraz i osobnu minimalističku estetiku art-filma s tipičnim odvajanjem tonske vrpce i slike koje se razmimoilaze ali i spiralno prepleću.

Početkom 1980-ih, iako liječena ovisnica o alkoholu, ulazi u najplodniju fazu u kojoj se koristi svojim životnim, filmskim i književnim iskustvom svarajući romane «Ljubavnik, Emily L.» (1987) i «Ljetna kiša» (1990).

Duras svoje djelo gradi na djelomičnoj analogiji između erotizma i pisma. Kroz neizrečeno, kroz elipse, šutnje i prazninu, fantomske likove i nijeme strasti, kroz glazbu riječi i tjelesnost jezika ona teži strastvenoj pjesničkoj sintezi bića, bitka i izraza, pluralističkom univerzalizmu. Autorica je više od 80 djela, jedna od najprevođenijih i najproučavanijih suvremenih francuskih pisaca.

(Preuzeto iz "Leksikona stranih pisca", Školska knjiga, 2000.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.