Sunce, more, ljeto. Mediteransko primorsko mjestašce. Sredina 20. stoljeća ili pedeset godina poslije, svejedno. Kupamo se, razgovaramo, boćamo. Trpimo žegu. Ubijamo vrijeme. Najbolji smo prijatelji, supružnici, ljubavnici. Beskrajno se volimo, a ne podnosimo se. Predobro se poznajemo. Iznemogli smo, otupjeli od beznađa prisnosti.

Vrućinu, dosadu i zamor ne može zasjeniti ni tragična smrt mladića koji je stao na minu. Utjehu tek načas nadeš u moru. I u pričama. I u alkoholu. I pri pomisli na druge predjele, zavodljive daljine u vremenu i prostoru, kamo se samo valja odvažiti... Svaka čast onima koji uspiju.

Za Marguerite Duras nikad se ne zna: piše li o sebi, ili o nekom jako sličnom sebi. Poznata po svojim romanima "Bestidnici", "Moderato cantabile", "Mornar iz Gibraltara", koje osim zanimljive fabule karakterizira i izrazita dramska tenzija, bila je i pisac filmskih scenarija među kojima je svakako najpoznatiji "Hirošimo, moja ljubavi".

No, današnjem je vremenu Marguerite Duras zanimljivija kao posve osobena i za svoje vrijeme usamljena prethodnica onoga što se kasnije često nazivalo "ženskim pismom".

Marguerite Duras rođena je i odrasla u francuskoj koloniji blizu Saigona (tj. Ho-Ši-Mina), gdje su joj roditelji bili nastavnici. Djetinjstvo u močvarnoj pustoši rižišta u delti Mekonga, osjećaj miješanja kultura, svijest o obiteljskoj marginalnosti, izazovi nesputane (pa i spolne) slobode elementi su stilizirane spisateljičine biografije još od njezina prvog uspješnog romana «Brana na Pacifiku» (1950) do najpoznatijeg romana iz zrele dobi «Ljubavnik» (1984). S osamnaest godina zauvijek dolazi u Francusku; slijede studij, brak s R. Antelmeom, rat, pokret otpora, deportacija muža, rođenje sina, burne ljubavi.

Već se u prvim njezinim romanima sluti iznimna darovitost, osebujan glas, mješavina lirskoga i epskoga, realističnoga i simboličkoga. Iako je načitana i književno izobražena, izbjegava intelektualizam. Po uvjerenju o moralnoj odgovornosti pisca pripada avangardi; njezin politički i filozofski stav (da treba demokratizirati svijet i odnose među ljudima) stalno je prisutan u raznolikom i svestranom umjetničkom djelovanju.

Postala je slavna kasnih 1950-ih scenarijem za film A. Resnaisa «Hirošimo, ljubavi moja» (1959) te kratkim lirskim romanom «Moderato cantabile» (1958). Slijede djela iz tzv. indijskog ciklusa, koji čine romani «Vicekonzul» (1965), «India Song» (1973), «Ljubav» (1969). Iz te je faze njezino možda najbolje djelo «Ushićenje Lol V. Stein» (1964).

U 1970-ima se, u osobnoj i književničkoj krizi, okreće filmu i kazalištu te stvara novi izraz i osobnu minimalističku estetiku art-filma s tipičnim odvajanjem tonske vrpce i slike koje se razmimoilaze ali i spiralno prepleću.

Početkom 1980-ih, iako liječena ovisnica o alkoholu, ulazi u najplodniju fazu u kojoj se koristi svojim životnim, filmskim i književnim iskustvom svarajući romane «Ljubavnik, Emily L.» (1987) i «Ljetna kiša» (1990).

Duras svoje djelo gradi na djelomičnoj analogiji između erotizma i pisma. Kroz neizrečeno, kroz elipse, šutnje i prazninu, fantomske likove i nijeme strasti, kroz glazbu riječi i tjelesnost jezika ona teži strastvenoj pjesničkoj sintezi bića, bitka i izraza, pluralističkom univerzalizmu. Autorica je više od 80 djela, jedna od najprevođenijih i najproučavanijih suvremenih francuskih pisaca.

(Preuzeto iz "Leksikona stranih pisca", Školska knjiga, 2000.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.