Ono što "Ratni dnevnik Pava Urbana" čini drugačijim upravo je beskompromisna iskrenost u bilježenju stvarnosti. Možda i zbog te gotovo bolne iskrenosti forma dnevnika prelazi u mnogu intimniju formu, ispovjednu, u ljubavno pismo djevojci koja je tisućama kilometara daleko, te se čini da zabilješke moraju biti što iskrenije i što preciznije kako bi upravo njoj bile što autentičnije. U konačnici, zapis je to o zastrašujućoj stvarnosti u kojoj pisac dnevnika čezne za ljubavlju i blizinom One koje tu nema.

Dubravka Vrgoč

Kroz te zapise upoznajemo mladića punog dirljivog zanosa i idealizma, spremnog da se do kraja žrtvuje u obrani zavičaja i Grada. Istodobno, on je i senzibilan promatrač te kritički komentator cjelokupne društvene fenomenologije koja prati izvanredno, ratno stanje.

Antun Maračić

Na moru pred nama pojavila se topovnjača JNA, s takvog broda ispaljen je projektil koji je ubio Milana Milišića. Razgovarali smo o nerazmjeru između ljepote kojom smo okruženi i te ružne sive mrlje koja je mirovala na bonaci i mijenjala čitav prizor svojom podmuklom prijetnjom.

Slaven Tolj

O Pavu Urbanu:

Pavo Urban rođen je u Dubrovniku 1. kolovoza 1968. U skladu s obiteljskom pomorskom tradicijom završio je Srednju pomorsku školu i studirao na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku. Plovio je vrlo kratko na bijeloj floti Jadrolinije.

Fotografijom se počeo baviti u srednjoj školi. Tehnikom izrade fotografije ovladao je sam. Poslije je postao članom Fotokluba “Marin Getaldić” u Dubrovniku. Njegovi fotografski interesi materijaliziraju se u različitim ciklusima, mahom intimnog karaktera, a često su to aranžirani motivi simboličko-mističnog značenja. U sezoni 1990/1991. službeni je fotograf Kazališta “Marin Držić” u Dubrovniku. Također je službeni fotograf Dubrovačkih ljetnih igara 1991. godine.

U rujnu 1991. godine prijavljuje se na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na smjer filmsko i televizijsko snimanje. Primljen je na redovni studij školske godine 1991/1992. No zbog napada na Dubrovnik odlučio se vratiti kući, tako da nije dočekao ni izdavanje indeksa. Bilo je to neposredno prije potpune blokade Dubrovnika.

Kao dragovoljac prijavio se još krajem ljeta 1991, a već 29. rujna 1991. nalazi se na prvoj crti bojišnice u Župi Dubrovačkoj, na dionici Makoše, Buići, Postranje. Već tu na bojišnici počinje njegova nova serija, koju je sam nazvao rat-art. Padom Župe Dubrovačke vratio se u Dubrovnik,gdje počinje raditi za Dubrovački vjesnik i Slobodnu Dalmaciju kao ratni reporter. U tom svojstvu zabilježio je i prvi pogodak u povijesnu gradsku jezgru, u Ulici Ruđera Boškovića 26. listopada 1991. godine. Ta fotografija odmah je i objavljena pod nazivom Žena i dijete – bijeg. Ministarstvo informiranja RH regrutira ga u posebnu dokumentacijsko-informacijsku jedinicu sa zadaćom da fotoaparatom i videokamerom zabilježi ratna razaranja i stradanja Dubrovnika. Svoj je posao obavljao izuzetno sustavno i savjesno. Tako je u rano jutro 6. prosinca 1991. započeo snimati i najžešći napad na Dubrovnik. Tom prilikom je i poginuo, u svojoj 23. godini.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.