U središtu provokativnog novog romana Hanifa Kureishija "Posljednja riječ", objavljenog nakon višegodišnje stanke, pitanja su poput: „Kako ispričati priču o životu?“ i „Je li ikada moguće ispričati cijelu istinu i samo istinu?“

"Posljednja riječ" komedija je o dva pisca, mlađem i starijem, na prvi pogled suprotnih, ali zapravo komplementarnih i zrcalnih karaktera, nadobudnom mladom biografu Harryju Johnsonu i sedamdesetogodišnjem britanskom piscu indijskog podrijetla Mamoonu Azamu. Najblistaviji trenuci starčeve karijere sada su iza njega, pa mladi pisac dobiva zadatak novom biografijom vratiti slavu nekad buntovnom predvodniku generacije, „stvaratelju svjetova“, „kazivaču važnih istina“ i „velikom literarnom Sotoni“. Nakon dolaska na Mamoonovo seosko imanje, Harry uvidi da je zadatak koji je prihvatio sve samo ne ono što je očekivao…

U verbalnim duelima kojima je roman prožet dvoje pisaca razgovara o ženama, svađa se o ženama, zaljubljuje i odljubljuje, ali i raspravlja o najozbiljnijim temama vezanim uz seksualnost, žudnju, ljubav i pisanje. Čitatelj istodobno ulazi u veoma pitku i zabavnu priču kakvu Kureishi prema vlastitu priznanju preferira, jer je to način na koji vidi svijet, iako nije tip pisca za kojim bi većina čitatelja posegnula kad poželi pročitati nešto komično. Kako sam kaže: „Volim ideju da pišem o nekom tko je težak, koga drugi smatraju problematičnim. Volim ljude teškog karaktera. Volio bih biti takav.“

Jedan od načina na koji pisac može odbiti da shvaća sebe previše ozbiljno jest pisati knjige poput "Posljednje riječi". Autorova divlja razigranost ne štedi nikoga, ni autora, ni biografa, ni izdavača niti razne sljedbenike. U svakom slučaju, riječ je o urnebesno smiješnoj knjizi za koju neki ističu da graniči s dobrim ukusom, njegovom najmudrijem djelom dosad i zabavnom prikazu književnog života u maniri Montyja Pythona.

Hanif Kureishi (1954., Bromley) britanski je pisac i filmaš koji se u svojoj dugoj karijeri podjednako uspješno bavio kazalištem, filmom i književnošću. Poznat je kao dramatičar i esejist, scenarist i redatelj, a možda ponajviše kao pisac kratkih priča i romana. Kao sin majke Engleskinje i oca Indijca, Kureishi je od malih nogu bio svjestan razlika koje su ga smjestile na društvenu marginu. Upravo će ta perspektiva nevoljkog outsidera oblikovati teme njegovih djela, koja se uglavnom bave rasom, nacionalizmom, imigracijom i seksualnošću. Njegov roman "Buddha iz predgrađa" (1990.) nagrađen je uglednom Nagradom Whitbread za najbolji prvi roman i prema njemu je snimljena hvaljena BBC-jeva serija čini soundtrack potpisuje David Bowie. Njegov treći roman, "Intima" (Intimacy) iz 1998. također adaptiran u film, kao i kontroverzna kratka priča "Moj sin fanatik" (My Son the Fanatic).

Četvti roman "Gabrielov dar" objavio je 2001., a nakon toga objavio je romane "Tijelo" (2003.), "Imam ti nešto reći" (2008.), "Posljednja riječ" (2014.), "Ništa" (2017.) te zbirku eseja "Što se dogodilo?" (What Happened?).

U Hrvatskoj su objavljeni njegovi naslovi: "Buddha iz predgrađa" (1998., Meandar i novo izdanje 2019. V.B.Z.), "Ponoć cijeli dan" (2000., Celeber), "Gabrielov dar" (2001., Celeber), "Tijelo i sedam priča" (2004., Celeber), "Imam ti nešto reći" (2010., V.B.Z.), "Dok mu osluškujem srce" (2011., V.B.Z.), "Intima" (1999., Celeber i novo izdanje 2013. V.B.Z.), "Posljednja riječ" (2017., V.B.Z.) i "Ništa" (2019., V.B.Z.). Kureishi danas živi u zapadnom Londonu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.