Kada mu supruga Giullia, majka njihove trogodišnje kćeri, u suzama 30. rujna 2011. kaže “Možda ne volim muškarce”, glavni junak shvaća da je njihov brak, u krizi od rođenja djeteta, možda došao svome kraju. Antonio Scurati, jedan od najvažnijih suvremenih talijanskih pisaca, u romanu "Nevjerni otac", furioznoj ispovijedi u ich-formi, daje nam sliku propasti ljubavi i ideala, propasti jedne generacije kojoj je bilo nuđeno sve, a koja nije dobila ništa.

"Nevjerni otac" priča je o krizi srednjih godina, o braku, o djeci, o ljubavi, o sebičnosti, o kraju iluzija i kraju jednoga svijeta kakav su gradile generacije stasale nakon Drugoga svjetskoga rata. Intimna je to ispovijest diplomiranog filozofa i kuhara koji vodi restoran naslijeđen od oca, sanjajući Michelinovu zvjezdicu. Priča je to čovjeka koji zna da život nije reklama, ali ga pokušava tako živjeti. Priča oca koji svojem djetetu, kojeg dobiva prekasno, želi ostvariti sve želje, iako zna da mu ostavlja svijet lošiji od onoga koji je sam dobio od svojega oca.

Roman pripovijeda priču o konačnoj i neumitnoj smrti Zapada, ali i nadi, koju svaki otac ima, da će ga se voljeno dijete sjećati po onim trenucima u kojima su bili bliski.

Teško je zamisliti da, nakon što se milijunima godina istovjetno ponavljaju, događaji poput trudnoće, trudova, novorođenčetovih problema, njegove prve tri godine i polagano pucanja bračne veze i dalje mogu nadahnuti roman sposoban zapanjiti nas, očarati, zavesti jezikom koji nas navodi da te zgode sagledamo na nov način. Scuratiju je to pošlo za rukom.- Umberto Eco

Nevjerni otac Antonija Scuratija jedna je od onih knjiga kojima je ozbiljnost draža od glamura i zabave. (...) To je bračna priča o ljubavi i ravnodušnosti u doba poput našega kada brak, nakon što je izgubio institucionalnu autorizaciju, psihološki u cijelosti pada na leđa supružnika. To je i priča o navikavanju na očinstvo u kojoj pitanje kulturnog nasljeđa koje bismo trebali ostaviti djeci ponovo osvaja dimenziju vremena koje se danas doima uništenim u digitalnoj virtualnosti. Nevjerni otac jedan je od najboljih Scuratijevih romana. - Walter Siti

Antonio Scurati rođen je u Napulju 1969. godine. Gradeći znanstvenu karijeru na Državnom sveučilištu u Bergamu, počeo je predavati Teorije i tehnike televizijskog jezika. Od 2008. radi kao istraživač na milanskom IULM-u (Libera Università di Lingue e Comunicazione) te koordinira Studijskim centrom za jezik rata i nasilja. Predaje kao redoviti profesor u okviru Laboratorija za kreativno pisanje i Laboratorija za usmeno izražavanje i retoriku. Kao uvodničar lista La Stampa, napisao je eseje "Guerra. Narrazioni e culture nella tradizione occidentale" (2003., finalist za Premio Viareggio) i "Televisioni di guerra" (2003.).

Nakladnička kuća Bompiani je objavila revidiranu verziju njegova prvog romana "Il rumore sordo della battaglia" (2006.), eseje "La letteratura dell’inesperienza" (2006.) i "Gli anni che non stiamo vivendo" (2010.) te romane "Il sopravvissuto", s kojim je autor pobijedio na 43. izdanju prestižnog Premio Campiello, "Una storia romantica" (2007.), s kojim je osvojio Premio SuperMondello, te "La seconda mezzanotte" (2011.). "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta" bilo je 2009. u najužem izboru za Premio Strega. Scuratijeva djela prevedena su u mnogim zemljama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.