Manifest za novi antifašizam

Marševi deklariranih neofašista ulicama Europe i Amerike, manifestacije rasističke mržnje i nasilje nad migrantima opet su sve češća društvena pojava. Koliko god ti fenomeni bili zastrašujući, još uvijek su svojstveni tek toj zasebnoj galaksiji. Svakako, manje su opasni od onih ne tako očitih, kaže Antonio Scurati. Politički akteri koji opasnije i dalekosežnije podrivaju temelje demokraciji jesu populisti/suverenisti, i ne može ih se svrstati u kategorije desnice i ljevice. Politički život svode na osjećaje, posebice strah i ogorčenost, koje potom preobražavaju u mržnju, a složenost zbilje demokratskih društava pojednostavljuju – i time postižu uspjeh. Oni, svjesno ili nesvjesno, baštine mehanizme političkog zavođenja masa koje je Benito Mussolini bolje od svih instinktom “političke životinje” naslutio i prigrlio.

Nakon desetljeća istraživačkog i književnog rada na romansiranoj Mussolinijevoj biografiji Antonio Scurati u svojevrsnom manifestu za novi antifašizam, "Fašizam i populizam : Mussolini danas", na zoran način identificira zakonitosti fašizma i populizma, sa svim njihovim zamkama, dajući nam temeljni tekst za suočavanje s nemirima današnjice i obrazlažući tezu da Europljani trebaju obnoviti borbu za demokraciju. Prije nego što bude kasno.

Antonio Scurati rođen je u Napulju 1969. godine. Gradeći znanstvenu karijeru na Državnom sveučilištu u Bergamu, počeo je predavati Teorije i tehnike televizijskog jezika. Od 2008. radi kao istraživač na milanskom IULM-u (Libera Università di Lingue e Comunicazione) te koordinira Studijskim centrom za jezik rata i nasilja. Predaje kao redoviti profesor u okviru Laboratorija za kreativno pisanje i Laboratorija za usmeno izražavanje i retoriku. Kao uvodničar lista La Stampa, napisao je eseje "Guerra. Narrazioni e culture nella tradizione occidentale" (2003., finalist za Premio Viareggio) i "Televisioni di guerra" (2003.).

Nakladnička kuća Bompiani je objavila revidiranu verziju njegova prvog romana "Il rumore sordo della battaglia" (2006.), eseje "La letteratura dell’inesperienza" (2006.) i "Gli anni che non stiamo vivendo" (2010.) te romane "Il sopravvissuto", s kojim je autor pobijedio na 43. izdanju prestižnog Premio Campiello, "Una storia romantica" (2007.), s kojim je osvojio Premio SuperMondello, te "La seconda mezzanotte" (2011.). "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta" bilo je 2009. u najužem izboru za Premio Strega. Scuratijeva djela prevedena su u mnogim zemljama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.