Tek šest godina trebalo je Benitu Mussoliniju da osvoji apsolutnu vlast i uspostavi fašizam kao temeljnu ideologiju države. Dana 23. ožujka 1919. opskurni novinar i politički otpadnik osnovao je u polupraznoj dvorani Borbeni odred, a 3. siječnja 1925. kao predsjednik Vlade s govornice Parlamenta proglasio je smrt demokracije. 

Korak po korak, jedan od najboljih suvremenih talijanskih pisaca Antonio Scurati portretira rađanje diktatora koji je instinktom političke životinje nanjušio frustraciju i strah svojih sunarodnjaka u neizvjesnim i mutnim poslijeratnim vremenima, a onda sebe predstavio kao jedinog dovoljno snažnog vođu da “Italiju ponovno učini velikom”. U tom trenutku čini se da se svijet savija u korist ovog neuglednog provincijskog učitelja koji se iz redakcije svojih novina pokušava društveno uzdići. Pridružuju mu se slavni i anonimni, pogodujući na razne načine njegovu uspjehu i čineći ga neumoljivim djetetom svojega vremena. To su, među ostalima, Margherita Sarfatti, ljubavnica koja ga uvodi u krugove više srednje klase; Gabriele D’Annunzio, duga sjena uporno nadvijena nad njegovu karizmu; nemilosrdni ratni povratnici koji naoružavaju njegovu misao; Giacomo Matteotti, jedini zaista oporbeni glas u Parlamentu, čije će ubojstvo ugroziti njegove osvajačke planove.

Historiografija je secirala svaki aspekt njegova života, ali parabolu o Mussoliniju i fašizmu nitko nikada nije pokušao pretočiti u roman. Ovjenčan najvažnijom talijanskom nagradom Strega te preveden u više od trideset zemalja, "M. Dijete svojega vremena" roman je u kojem nema ničega izmišljenog, koji jasno pokazuje kako populisti u kriznim vremenima dospijevaju na vlast, pripovijest koja govori jednako o nama danas koliko i o Mussoliniju i njegovu dobu.

Iz medija:

Knjiga koju je Italija čekala desetljećima. Remek-djelo. – Roberto Saviano

Scurati je romanom M dosegnuo umjetničku zrelost onoga koji konačno gleda svojemu demonu u lice i može ga jednom zauvijek nazvati pravim imenom – Mussolini, ime našega poraza. – Corriere della Sera, La Lettura

Analiza krvi jednog naroda. M. Dijete svojega vremena važan je roman koji priča staru priču kao da je nova i čini je svevremenom, klasikom. – Corriere della Sera

Lekcija iz antifašističke povijesti prerušena u roman. – The New York Times

Scurati je zaslužan za pokušaj arhiviranja intrigantne i još uvijek neriješene nacionalne priče ovim uzbudljivim, jezično moćnim, okrutnim, ironičnim, žestokim i bolnim romanom. Dokumenti su dojmljivi, portret Matteottija, istinskog političkog heroja 1920-ih, prekrasan je. – žiri nagrade Strega

Antonio Scurati rođen je u Napulju 1969. godine. Gradeći znanstvenu karijeru na Državnom sveučilištu u Bergamu, počeo je predavati Teorije i tehnike televizijskog jezika. Od 2008. radi kao istraživač na milanskom IULM-u (Libera Università di Lingue e Comunicazione) te koordinira Studijskim centrom za jezik rata i nasilja. Predaje kao redoviti profesor u okviru Laboratorija za kreativno pisanje i Laboratorija za usmeno izražavanje i retoriku. Kao uvodničar lista La Stampa, napisao je eseje "Guerra. Narrazioni e culture nella tradizione occidentale" (2003., finalist za Premio Viareggio) i "Televisioni di guerra" (2003.).

Nakladnička kuća Bompiani je objavila revidiranu verziju njegova prvog romana "Il rumore sordo della battaglia" (2006.), eseje "La letteratura dell’inesperienza" (2006.) i "Gli anni che non stiamo vivendo" (2010.) te romane "Il sopravvissuto", s kojim je autor pobijedio na 43. izdanju prestižnog Premio Campiello, "Una storia romantica" (2007.), s kojim je osvojio Premio SuperMondello, te "La seconda mezzanotte" (2011.). "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta" bilo je 2009. u najužem izboru za Premio Strega. Scuratijeva djela prevedena su u mnogim zemljama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.