Pisati krećem u vlaku, na putu iz točke A prema točki B, iz onog malog primorskog mjesta prema Berlinu, zurim kroz prozor u ostatke grada, u nedovršene kuće u predgrađu, u skladišta industrijske zone i kržljava stabla uz rijeku po čijim granama, poput šišmiša, vise potrgane plastične vrećice, teško mi je biti u ovom kupeu, teško mi je biti u ovoj koži, u ulozi putnika, zaboravio sam kako se putuje, kako se prepušta na milost i nemilost pruzi, na koji se način oprašta, koliko dugo čovjek zapravo stoji okrenut unazad i gleda u točku A koja ubrzano nestaje, koliko dugo zatim samo stoji stoji stoji stoji i gleda u ništa, dođe li mu da zaplače?, otvaram notes, ali nemam odgovor, pišem...

“Male smrti” roman je o odlascima, o djetinjstvu, o kraju ljubavi i o izgubljenoj ideji boljeg mjesta na koje je moguće uteći. Svako je poglavlje jedna dugačka rečenica koja se premješta iz prošlosti u sadašnjost, iz kože uplašenog dječaka u odijelo već odraslog čovjeka, iz jednoga na drugi kraj Europe, prateći sudbu glavnoga junaka koji se iz nekoga primorskoga grada na Jadranu vlakom uputio u Berlin, da bi tamo, možda prekasno, započeo iznova. No prije no što se iskrca na posljednjoj stranici, mora se suočiti sa svojom prošlošću i vlastitom ulogom stranca. 

Ivana Sajko romanom “Male smrti” stilski brižno, precizno i jezgrovito ispisuje portret jednoga vremena i intelektualca na razmeđu. Čovjeka koji je, putujući na izmišljeni, bolji Zapad, svjestan da je tamo jednako kao i u mjestu iz kojega je krenuo, jer vrijeme u kojem živimo mora iznova sagraditi sve svoje temelje – moralne, ideološke, međuljudske...

Ivana Sajko (Zagreb, 1975.) spisateljica je i kazališna autorica. Njezina su dramska i prozna djela prevedena na više jezika te igrana na pozornicama diljem svijeta, često propitujući konvencije odnosa teksta i izvedbe. Četverostruka je dobitnica nagrade za dramu Marin Držić. Dobila je i nagradu za prozno djelo Ivan Goran Kovačić, nositeljica je Ordena viteza za književnost i umjetnost Republike Francuske, a s prevoditeljicom Alidom Bremer primila je prestižnu njemačku nagradu za književnost koju dodjeljuje Haus der Kulturen der Welt u Berlinu.

Do sada je objavila zbirku drama "Smaknuta lica" (Meandar, 2001.), dramsku trilogiju "Žena - bomba" (Meandar, 2004.), roman "Rio bar" (Meandar, 2006.) nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, teorijsku knjigu "Prema ludilu (i revoluciji): Čitanje" (Disput, 2006.), roman "Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon" (MeandarMedia, 2009.), zbirku drama "Trilogija o neposluhu" (MeandarMedia, 2012.), "Ljubavni roman" (Meandarmedia, 2015.) i "Male smrti" (Fraktura, 2021.) 

U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je CD Misa za predizbornu šutnju (Mass for election day silence, Zvuk močvare, 2004). Sa sinom Yvesom živi u Berlinu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.