KAOS JE USPORIO 

Kaos je usporio.
Konačno mogu plakati
za napuštene pse
i tornjeve katedrale,
za mačka koji mi uporno nedostaje,
za mamu koja plače svakog dana
i potrgani dedin ormar na tavanu
na koji je nježnost urezala stotine cvjetova
pa sada cvatu u otvoreno nebo;
i što ne mogu hodati svojim gradom
i ljubiti drage ljude,
što se pozdravljamo laktovima
i grlimo srcima,
a to nije dovoljno.
Konačno,
mogu plakati
za prijatelje koji su otišli,
za one koji to nikad nisu bili,
za sebe, koja već pomalo nisam,
za planine što sada cvjetaju
bez mene.

***

Bilo da je riječ o pjesmama koje tematski reflektiraju odnos s metafizičkim, prebiru i sabiru prošlost ljubavnih čežnji ili su pak posvećene prostorima i licima nostalgije kao nosiocima željene dobre slike svijeta, jasno je kako je lirski subjekt ovog rukopisa uronjen u svoj promatračko-introspektivni kozmos.

Taj kozmos kao da se kronološki kreće od praznina i tišina prema neizbježnim emotivnim vrtlozima ranog mladenaštva, kroz pejzaže i predjele sjećanja do susreta s točkom sadašnjosti kakva jest iz koje se onda kreće u nove životne prostore.

Pred nama je poezija visoke jezične discipline i pedantnosti, s dobro ugođenim omjerom narativnosti i autentične metaforičnosti. Upravo nam ta odmjerenost pjesničkih postupaka nenametljivo pruža ključ za slobodno čitateljsko upisivanje značenja.

"Esperanto vremena" vodi nas kroz putovanje od onog osobnog, od „najosamljenije pjesme“ do univerzalne i tako prirodne želje za usporavanjem da nam ne promakne ono bitno – život sam i sve što ga dubinski oblikuje. Poezija Dobrile Zvonarek priziva ono što je našem vremenu najviše potrebno – dobrotu, blagost i nježnost.

Sanja Baković

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.