"Razglednice iz prašnjave republike" već su treća zbirka poezije Lidije Deduš, a sastoji se od četiri ciklusa koji su u očitoj vezi s naslovom (Razglednice iz unutrašnjosti, Kuće za odmor, Prizivanje duhova, Razbacane kartoline) i koji donose vrlo ritmičnu, vidi se to i po grafičkoj gotovo kvadratnoj kompaktnosti, poeziju dugog slobodnog stiha koji se primiče prozi.

Razglednica sažeto govori adresatu gdje je netko i kako se osjeća, o čemu misli. Pjesme Lidije Deduš govore slično kao razglednice, o unutarnjim, što mislim i kako sam, i vanjskim, gdje sam i što vidim, prostorima. Nisu ti prostori jednostavni, nego često višestruki i beskonačni, kao zečja rupa mlade Alise, pa još i uzajamno rezoniraju i kada za to na prvi pogled nema rezona.

Bavi se autorica dakle svojim okolišem i tijelom i „glavom“, posebno se zapaža otuđenost i distanciranost od spomenutih ili njihovih dijelova; često ih vidi izvana, porječka se ili naprosto prozbori koju s njima.

A bavi se i jezičnim materijalom, reflektira i o fonetici i o interpunkcijama, u bujici misli i slika, s tek tu i tamo kojim uskličnikom i upitnikom, premda će čitatelj svako malo s njom kliknuti i upitati se kako do vraga meni to nije palo napamet, a tako je očito?! Razglednice su prašnjav predmet prošlosti, nostalgijska uputnica, za razliku od ove zbirke koja čisti prašinu s percepcije i koja će biti i rosna i noćna i moćna i sočna i mudra i fina i čaša vina i kada nam uputnice ne budu više trebale.

Kruno Lokotar

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.