ŠAL OD SVILE

kako bi bilo lijepo da si prazna
oslobođena odnosa sa svim tim ljudima u sebi
mogla bi lice okrenuti prema nebu
ovako skačeš iz krajnosti u krajnost
i svojim trozupcem razmičeš tijela
zato te bole leđa
zato te žuljaju lopatice
zato se u tebi miču ploče
jer si prastara u tuđem pleistocenu
i svi ti glasovi koji kroz tebe žele van
zrcalna su varka ali oni svejedno govore:
nemoj pisati o djeci koju nemaš
nemoj pisati o djeci koju sanjaš
nemoj pisati jer imaš djecu
ti nisi dobra majka
jer osjećaš
jer pišeš
jer dišeš
a i ja osjećam
i dišem
i pišem
i podrazumijevam svijet samo dok sam budna
a riječi nisu ni torbe ni ptice
razbacane po stablima nakon malih smrti
i zato ih treba svezati za olovke
zato im unutrašnjost treba ispuniti rubljem
i treba pisati
o onome o čemu se ne piše
o svima koji ne znaju pisati
onima koji ne znaju misliti
to bih i ja trebala
zagristi drugima u vrat do kraja
i ne koristiti omekšivač
pa ni na jeziku
a taj tvoj osmijeh
i ti neki božuri na stolu odakle su
jesi li to opet skakala u vrtove preko ograde
i odakle ti grana u kosi
srno

***

MANIFESTO MEFISTO

draga ptico,
ne insinuiram ništa
ali lako je kad ti je nebo krevet a oblaci jastuci.
pokušaj biti ja.
svezana potrebama zemlje i tijela
sa žuljevima na očima
i indigo zjenicama
žena sam puna djece koja bježe u nebo
pa ih grizem čvrsto dok ne prokrvare.
onda skinem kaput.
prionem na posao.
tijelo je sve skuplje
i stvari izmiču kontroli.
dezinficiram ruke svima koji pjevaju
stavim ruke oko vrata.
voda je puna večeri.
treba:
provući kroz ribež tvrdu grudu zemlje / potom zapešća
prisloniti na nožiće / potražiti boga tamo gdje su
ptice.
ostalo je povijest.
nikad obratno.

Zbirka poezije Vande Petanjek „U ime majke“ govori o traumi pobačaja onako kako to samo ona zna, nježno, okrutno, raskošno, nijansirano, lirski a da budi epsku zapitanost i mučninu. Čudo je tijelo, pa tek mogućnost rađanja, života! Ova poezija to svojim finim refleksijama i slikama pokazuje u pet ciklusa koji, vidi se to po naslovima − Kirurški precizno, Vodopropusne, Rezanje vrpce, Dan kad sam u torbu stavila xanax, Vodootporne – gotovo čine poemu. (Kruno Lokotar)

Iako bi se prema naslovu moglo tako zaključiti, „U ime majke“ nije feministička zbirka poezije, ili to barem nije u političkom smislu. Ovo je zbirka o jednoj čežnji, nedostižnoj i nedosanjanoj, jedinstvenoj u svojoj poziciji, a koja se, kroz žalost za izgubljenim djetetom, kroz snažnu emociju, nadasve premoćnu tugu i poetsku riječ prelijeva kroz krvotok i ulazi u sve pore. Snaga ove zbirke, osim u prepoznatljivom, jasnom, a istodobno kompleksnom glasu autorice, leži u lakoći čitanja i neizbježnosti pitanja „što bi bilo da…“, pri čemu autorica izvanrednom verbalnom vještinom prodire u stomak čitatelja i ostavlja finu pjesničku nelagodu, taman dovoljnu da izazove male emocionalne potrese i da, kada je dočitana, čitatelj poželi još. (Lidija Deduš)

Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u časopisima Poezija, Polja, Fantom slobode, Tema, Riječi, Balkanski književni glasnik, Književna revija, Split Mind, Vijenac i Mogućnosti, na književnim internetskim portalima i u emisijama Hrvatskoga radija. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Dobitnica je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2021. godinu. Prvu zbirku pjesama "Ključne kosti" objavila je 2021. godine, a drugu zbirku "U ime majke" 2022. godine, obje u izdanju Naklade Jesenski i Turk.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.