Kad smo na lanjskim Danima Antuna Šoljana u Rovinju predstavili naše izdanje pet Shakespeareovih komada u izvrsnom Šoljanovom prijevodu, naglasili smo da je to početak biblioteke u kojoj ćemo objavljivati izabrana djela ovog pisca i prevoditelja čiji bogat i raznolik opus apsolutno zaslužuje nova izdanja. Počeli smo sa Shakespeareom jer je to bio gotovo prirodan odabir: Šoljanovi su prijevodi u Matici hrvatskoj izišli dovoljno davno da budu teško dostupni pa smo smatrali da je vrijeme za reizdanje. No, nismo bili sasvim sigurni s čime ćemo nastaviti – u obzir je dolazio roman "Kratki izlet", ali razgovarali smo i o dramama – a onda je u Rovinju dr. Mario Kolar održao predavanje o Šoljanovom kriminalističkom romanu i to nam se nekako nametnulo kao sljedeća knjiga u biblioteci.

Krimić "Osumnjičeni", odnosno "Jednostavno umorstvo", kako se originalno zvao, Antun Šoljan je očito napisao po narudžbi, smatrajući to gotovo “šahovskim problemom”, kako je sam izjavio, a slično misli i Pavao Pavličić koji u pogovoru novog izdanja napominje kako je Šoljan “volio misliti i postupati kao profesionalac, što nije podrazumijevalo samo njegov status slobodnog umjetnika, nego i pripravnost da prihvati svaku moguću vrstu književnog izazova”.

Krimić je izlazio prvo sredinom 1950-ih u nastavcima u tjedniku Globus, a zatim 1960. u ediciji roto-romana koji su se prodavali na kioscima, i po tome ispada da je to zapravo prvi objavljen Šoljanov roman – "Izdajice" su izišle tek 1961. Već ta bi činjenica sama po sebi bila dovoljan razlog za novo izdanje, a kako u predgovoru navodi Kolar, Osumnjičeni su važni i zato što je to prvi poslijeratni hrvatski krimić koji je na neki način učvrstio tradiciju, povezujući Zagorkinu "Kneginju iz Petrinjske ulice", napisanu 1910., s romanima suvremenih autora kao što su Pavličić i Goran Tribuson.

Ilustracija za naslovnicu djelo je Danijela Žeželja.

- Maja Šoljan

Antun Šoljan (Beograd, 1932. – Zagreb, 1993.), studirao je anglistiku i germanistiku u Zagrebu. Jedan je od rijetkih koji je čitavoga života bio profesionalni književnik, urednik, antologičar, prevoditelj, u književnosti se javio kao šesnaestogodišnjak pjesmama. Njegova se koncepcija književnosti, koju je gradio cijeloga života, ogleda već u djelovanju u trima kultnim časopisima pedesetih godina ("Krugovi", "Međutim", "Književnik") u kojima je bio urednik, pokretač novoga načina mišljenja o literaturi i autor s neupitnim potencijalom (i kasnije, osobitom karizmom).

Pisao je pjesme, romane, drame, radiodrame, eseje i feljtone te priredio niz antologija, poput "Sto najvećih djela svjetske književnosti".

Zagovarajući visoke estetske i moralne zasade, bio je iznimno cijenjen u intelektualnim i kulturnim krugovima, premda ne i od strane državne politike, što ne čudi osobito, pogotovo uzme li se u obzir njegova beskompromisnost i sklonost istraživanju granica slobode, kako pjesničke, tako i ljudske uopće…

Objavio je sedam zbirki pjesama (među ostalima "Na rubu svijeta", 1956., "Gartlic za čas kratiti", 1965., "Bacač kamena", 1985.; "Prigovori", 1992.), petnaest dramskih tekstova za radio, kazalište, TV, čak i videoperformance (npr. "Brdo", 1964., "Galilejevo uzašašće", 1966., "Dioklecijanova palača", 1969.), tri knjige eseja i feljtona, četiri knjige priča ("Specijalni izaslanici", 1957., "Deset kratkih priča za moju generaciju", 1966., "Obiteljska večera", 1975., "Hrvatski Joyce i druge igre", 1989.) i pet romana ("Osumnjičeni", 1960., "Izdajice", 1961., "Kratki izlet", 1965., "Luka", 1974. i "Drugi ljudi na Mjesecu", 1978.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.