Roman "Strano tijelo" Franje Janeša jedinstveno je komponiran: svaki od šest dijelova, ovdje nazvanih krugovima, sastoji se od šest poglavlja koja možete čitati redoslijedom koji odaberete, a autor (rođen na isti datum kao Julio Cortázar) predlaže da o tome odluči kocka, što bi neki nazvali slučajem. U romanu ipak za slučaj nema puno prostora. Galerija mlađih likova i uglavnom njihovih roditelja, svih odreda jezično duhovito i mekim uhom individualiziranih, precizno je postavljena i dovedena do završnice pune obrata i nasilja. 

Naravno da Janeš u ovom krimiću kritički progovara i o društvenom kontekstu, pa skicira korupciju, obiteljsko nasilje, homofobiju, iracionalizaciju, obespravljene... Ne manjka ovdje ni fantastike ili paranormalnih pojava, srce Agne (one koja pročišćava, šeste čakre, trećeg oka), prve žrtve u romanu, transplantirano u tijelo koje to najmanje zaslužuje, sa sobom donosi memoriju i traume i – mijenja svog novog vlasnika! Tako je strano tijelo učinilo veliko djelo.

Kruno Lokotar

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, pjeva i svira gitaru, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin, koji je dvjema pjesmama zastupljen u ovome romanu). Povremeno piše prozu, a objavio je eksperimentalni crnohumorni roman "Noć mrtvih živaca" (2009.), intelektualni blockbuster "Formula za kaos" (2011.), antipovijesnu satiru "Čerupanje feniksa" (2013.) i pseudokrimić "Tunel na kraju svjetla" (2016.). 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.