Što se dogodi kada pisac s ciničnim glasom u glavi izmisli mladića koji s nožem vreba u grmlju Parka mladenaca? Koja je veza amaterske porno-glumice pobjegle iz centra za odvikavanje i perzijske mačke koja svijetli u mraku? Tko postavlja zamke za medvjede na gradske livade i putove? Nastaje li bacanjem aparata za brijanje u kadu punu vode struja svijesti, ili možda nestaje? Zašto zblajhani dominikanac oštri nož za pršut ako nema pršuta? I kako je sve to međusobno povezano?!

Odgovori se nalaze u romanu "Noć mrtvih živaca", mračnom ali duhovitom prvijencu Franje Janeša koji genetskim modifikacijama spaja gustoću Kiklopa (koji ima konjunktivitis) s eksperimentalnošću Pythonovaca i čovjekoljubljem Douglasa Adamsa i Crne guje.

"Noć mrtvih živaca" obiluje stvarno luckastim ludizmima, parodijama, intertekstualnim aluzijama, dok igranje s jezikom pleše na granici seksualnog uznemiravanja. Ne samo oralnog.

Likovi koji idu u P. M. (Park mladenaca) i tamo se u mraku prepliću i sapliću su nam poznati, jer radi se o žiteljima naše zbilje, podvučenima crnom.

Roman "Noć mrtvih živaca" opremljen je žestokim originalnim soundtrackom grupe Astridian (www.myspace.com/astridian) koji se ne može kupiti ni u jednoj CD-trgovini.
Niti ukrasti.

Pročitaj poglavlje!

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, pjeva i svira gitaru, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin, koji je dvjema pjesmama zastupljen u ovome romanu). Povremeno piše prozu, a objavio je eksperimentalni crnohumorni roman "Noć mrtvih živaca" (2009.), intelektualni blockbuster "Formula za kaos" (2011.), antipovijesnu satiru "Čerupanje feniksa" (2013.) i pseudokrimić "Tunel na kraju svjetla" (2016.). 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.