Kao što već i naslovnica daje naslutiti, "Čerupanje feniksa" Franje Janeša spaljena je knjiga. Smjestivši radnju u savsko-dravsko međuriječje potkraj 8. stoljeća, u razdoblje s malo povijesnih izvora, autor je odlučio popuniti praznine. Nešto slično pokušavaju i likovi romana, plemenski ratnici u potrazi za svetom škrinjom bogova koja im je ukradena, zbog čega su selo snašle bolest i nesreća.

Pleme je u agoniji, rekao bi Radomir Konstantinović. Mladi Mislav, sin Zdeslavov na putu pokušava naći i junaštvo koje mu uporno izmiče. Od suputnika ističu se moćni Muhlo Srbosjek i cinični Miroslav koji ne zna što traži, a naći će kršćanskog misionara, tajanstvenu ratnicu, tronogu zvijer, druide koji nisu što se čine i spoznaju koja će potpuno izmijeniti njegov svijet.

Iako se u romanu glave više kotrljaju nego što razmišljaju, "Čerupanje feniksa" brine i za čitatelja intelektualca. Premda piše o prošlosti (možda i o budućnosti), Janeš je sasvim aktualan, sve je tu, oko nas: od nasilja i primitivnog mentalnog sklopa, preko izrabljivanja radišnih ljudi do patrijarhata i mržnje prema pripadnicima susjednih plemena. Jedino s ćirilicom nitko nema problema jer su naši heroji (a ne zločinci) – nepismeni.

U ciklički shvaćenoj povijesti, iz koje ljudi nikada ništa ne nauče, u kojoj i bogovi umiru, a civilizacije se rađaju samo da bi propale, jedine su konstante ljudska glupost, brutalnost i patnja. Opisujući falange iz palanke, autor ipak nije zaboravio na humor. Crvenu Sonju koja jaše na panonskom konju. Crna Guja kima s odobravanjem.

Janešova igra bez prijestolja zabavlja i provocira, iznenađuje i kritizira, vatrom rasvjetljava mračni srednji vijek. Pucketanje vatre koja proždire taj svijet koji se vraća, na kraju krajeva, pomalo podsjeća na smijeh.

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, pjeva i svira gitaru, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin, koji je dvjema pjesmama zastupljen u ovome romanu). Povremeno piše prozu, a objavio je eksperimentalni crnohumorni roman "Noć mrtvih živaca" (2009.), intelektualni blockbuster "Formula za kaos" (2011.), antipovijesnu satiru "Čerupanje feniksa" (2013.) i pseudokrimić "Tunel na kraju svjetla" (2016.). 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.