Svakih sedam godina, žitelji grčkog sela Likovrisija priređuju prikaz Kristove Muke. Isusovu ulogu igrat će prostodušni pastir Manolios, koji ozbiljno shvaća svoj zadatak, težeći što višem stupnju tjelesne, duševne i duhovne čistoće... Početak je to ovog živopisnog i dramatičnog romana natopljenog autentičnim emocijama u kojem velikan grčke književnosti Nikos Kazantzakis (1883-1957), suptilno reinterpretira novozavjetni narativ o Kristovoj žrtvi i arhetipsku temu „žrtvenog jarca“ te donosi niz nezaboravnih portreta grčkih seljaka i turskih vlastodržaca s početka dvadesetih godina prošloga stoljeća, duboko u Anatoliji.

Roman „Krist iznova raspet“ najnovije je Sandorfovo izdanje u biblioteci „Izabrana djela Nikosa Kazantzakisa“, velikog grčkog pisca 20. stoljeća, filozofa, putnika, prevoditelja i pjesnika, koji je kovao vlastiti jezik i čije su slike iz povijesti Grčke i Mediterana ušle u kolektivno pamćenje. Do sad je u ovoj biblioteci objavljeno njegovo programatsko djelo „Askeza“ te romani „Grk Zorba“, „Sloboda ili smrt“, „Bratoubojice“ i „Posljednje Kristovo iskušenje“.

Nikos Kazantzakis, rođen je 18. veljače 1883. u Kandiji (današnjem Heraklionu), na Kreti, a umro je 1957., u njemačkom gradu Freiburgu. Već pedesetih godina smatran najvažnijim grčkim piscem i filozofom 20. stoljeća, a do danas najprevođeniji neohelenski autor, pravu je svjetsku slavu zapravo stekao posmrtno. Naime, njegov kapitalni roman "Život i dogodovštine Alexisa Zorbasa", premda objavljen 1946. godine proslavio ga je tek nakon 1964. godine, kada je Michael Cacoyannis snimio na njemu utemeljen, trima Oscarima nagrađeni film "Grk Zorba".

Zahvaljujući odjeku tog remek-djela u briljantom prijevodu Carla Wildmana, Kazantzakis je 1956. bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost. “Grčki Cervantes” posebice je i više nego istaknut pripadnik plejade pisaca mediteranskoga kruga, lucidan i magičnom riječju obdaren pjesnik sredozemno-levantinskog podneblja, ljudi i duhovne baštine, koji svakako – kao neupitan klasik – zaslužuje vječnu nazočnost u kulturi svih narodā na obalama Sredozemnoga mora. 

Prvo književno djelo bilo mu je “Zmija i ljiljan”, 1906. godine, proza potpisana pseudonimom Karma Nirvami, dok je 1909. objavio mnogo značajniju jednočinku “Komedija”, kojom je anticipirao egzistencijalizam autora koji će se javiti tek nakon II svjetskog rata, posebice Sartrea i Camusa. U predratnom razdoblju, njegovim se najboljim djelom smatra velika epska poema (od 33.333 stiha!) 438 naslovljena “Odisej: Suvremeni nastavak”; započeo ju je 1924., te sedam puta prerađivao do objavljivanja 1938. godine. Slijedili su “Grk Zorba” (1946), “Grčka pasija”, na Zapadu prevedena kao “Krist iznova raspet” (1948), zatim “Kapetan Mihalis” (Sloboda ili smrt, 1950), “Posljednje Kristovo iskušenje” (1951), “Sveti Franjo siromah u Boga" (1956), te, posmrtno objavljeno djelo “Izvještaj (El) Grecu” (1961), u kojem su skupljeni njegovi autobiografski i literarnofilozofski zapisi, uključujući odjeke arapskih utjecaja na Kreti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.