Grafički roman "Moja baka zove se kao čokolada" nježna je, hrabra i suptilno slojevita knjiga o pamćenju, gubitku i bliskosti. Povezujući u jedinstvenu cjelinu fragmente razgovora, osobne zapise u prozi i stihu s ekspresivnim crno-bijelim ilustracijama, Klasja Habjan ispisuje intimnu biografiju svoje bake: ratnog siročeta, usvojene djevojčice, odrasle žene, televizijske novinarke i majke, te naposljetku starice koja živi u domu, polagano tonući u demenciju.

No baka nije jedini lik ove priče. Klasja Habjan progovara i o vlastitom iskustvu, o cijelom spektru osjećaja s kojima se suočava promatrajući baku. Njezina je umjetnost svojevrstan odgovor na tjeskobu koju izaziva neumitnost gubitka, ali je prije svega tihi čin prisutnosti — pokušaj da se zabilježi jedan život i jedan odnos, s pažnjom i s ljubavlju.

Klasja Habjan rodila se 1993. godine u Zagrebu. Djeluje kao ilustratorica, grafička dizajnerica i spisateljica. Godine 2016. diplomirala je na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer vizualne komunikacije. Sklonost ilustriranju vlastitih priča (ili obrnuto, pisanju prema grafičkim predlošcima) glavno je obilježje njezinih samostalnih izložbi. Izložba „Crtice”, u Galeriji Šira (Zagreb, 2019.), objedinila je oba medija; grafike nastale tehnikom monotipije izložene su uparene s prozom ili poezijom. Godinu dana kasnije, objavila je istoimenu zbirku kratkih priča i pjesama „Crtice”, u izdanju Petikata. Godine 2020. u Galeriji Rigo u Novigradu izlaže priču „Napokon netko!” popraćenu kolažima. Strip „Duh Bauhausa” (MSU, Zagreb, 2020.), njezina je druga objavljena knjiga koja također povezuje ilustraciju, pisanje i dizajn. U suradnji sa Zitom Nakić vodi dizajnerski studio „klasja&zita” koji publikacijama, plakatima i rješenjima vizualnih identiteta sudjeluje u brojnim grupnim izložbama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.