Bili su više životinje no ljudi. Ponekada sitni i uplašeni, nagurani zajedno u stočnim vagonima, zijevajućih rana i otečenih jezika, iako su lizali vlagu sa stijenki vagona - svaki od njih pitao se hoće li baš on biti sljedeći koji će umrijeti još prije no što dospije na bešćutni operacijski stol … A ponekada razulareni pljačkaši i silovatelji koji su došli u Hamburg kako bi se održali na životu barem još jedan dan, ili jednu noć i pobjegli od prve linije bojišta koja je bila sve bliže…

Ponekada opet junaci koji se probijaju kroz ruske linije … Legionar, Sven i Maleni, svi su znali da su izgubili rat i posljednje komadiće svog ljudskog dostojanstva

Sven Hassel rođen je 1917. godine u siromašnoj deveteročlanoj obitelji. Morao je zarađivati za život već od sedme godine, i jedva je našao vremena za osnovno školovanje. S četrnaest je godina obilazio svijet kao brodski mali na teretnim brodovima. Za Velike ekonomske krize emigrira u Njemačku i uzima njemačko državljanstvo.

U njemačku vojsku je unovačen 1937. godine. Na poljskom frontu se bori u konjičkom puku, ranjen je i po oporavku prekomandiran u tenkovski puk. Nakon pokušaja dezertiranja upućen je u kažnjenički tenkovski puk koji se u Sovjetskom Savezu bori na svim većim bojištima (Smolensk, Moskva, Kursk, Lugansk). Po povlačenju prebačeni su na novo bojište u Italiji, na najgoru točku njemačkog otpora - Monte Cassino, a potom u Francusku. U jesen 1944. učestvuju u likvidaciji Varšavskog ustanka. Ratovanje završavaju u Berlinu gdje je Hassel i sedmi put ranjen i pada u sovjetsko zarobljeništvo.

Nakon oslobađanja Hassel se uspijeva zaposliti u administraciji kopenhagenske luke. Godine 1958. razbolio se od groznice koju je latentno vukao još iz ratnih vremena. Bio je paraliziran skoro dvije godine, i strašno je oslabio. Tada je težio samo 35 kilograma. Od 1956. godine živi isključivo od pisanja. U svojim romanima opisuje vlastiti 27. kažnjenički oklopni puk, koji je ratovao na najgorim europskim bojištima i, prema Hasselovim riječima, od 20.000 vojnika i časnika koji su služili u njemu tijekom šest godina kući se krajem 1945. vratilo iz sovjetskog zarobljeništva samo sedam ljudi. Od te sedmorice jedan je odmah završio u ludnici, dvojica su umrla od sušice, trojica (i Hassel) su teški bolesnici, a sedmoga smatraju zdravim jer mu je jedna noga amputirana ispod koljena, pa uz pomoć proteze može šetati Kölnskim ulicama.

Najprodavaniji je svjetski autor ratnih romana s tematikom iz Drugog svjetskog rata, napisao ih je 14 a prodaju se u preko pedeset zemalja svijeta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.