Ovom knjigom zaokružuje se posthumno predstavljanje esejističke produkcije Bore Pavlovića (Požega 1922. - Duga Resa 2001.), klasika suvremenoga hrvatskog pjesništva. Namjeru da se fenomen njegove esejističke ostavštine, mahom kritički nevrednovane, usustavi i tiskom predstavi zainteresiranoj čitateljskoj publici dosad su afirmirala dva sveska u kojima je obuhvaćeno, obrađeno i pohranjeno oko tisuću rukopisnih kartica teksta: prvo je objavljen svezak "neobuhvatljivih eseja" naslovljen “Ugodna pripovijest” (2003) a potom i “Album vedrine” (2005) s "prosanjanim portretima" odabranih hrvatskih književnika.

Budući da je prva knjiga kroz opširne esejističke studije posložila uvid u Pavlovićev osebujni književnopovijesni pogled na tradiciju i suvremenost hrvatskoga pjesništva, a druga donijela panoramu autorovih poetskih reportaža o književnim opusima njegovih suvremenika, nekako je logično pretpostaviti da je u ovu treću knjigu (moralo biti) uvršteno ono što je preostalo iz ograničena ostavštinskoga fonda, te da je zbog toga taj "ostatak ostataka" žanrovski nesvodiv na zajednički priređivački nazivnik.

Formalno gledajući tomu je doista tako, jer ovaj svezak uistinu donosi one Pavlovićeve tekstove koji se tematikom i izvedbom nisu mogli uklopiti u unaprijed zacrtane priređivačke gabarite prethodnih dviju knjiga, ali to ni u kojem slučaju ne umanjuje sadržajnu konzistent-nost ovdje ukoričenih eseja i ne svodi ovaj svezak na kakav puki "dopunski" tom.
Nakladnik

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.