Briljantno parodirajući velegradsku idilu, Martin Amis u “Londonskim poljima” kreira pejzaž nasilja, »polja« mržnje i prisile. U ovoj romanesknoj »melodrami za kraj milenija« žrtva je Nicola Six, »crna rupa« seksa i samoprezira, koja je opsjednuta idejom orkestriranja vlastite smrti. Ubojica bi mogao biti Keith Talent, nasilna propalica čije su jedine strasti pornografija i pikado. Ili je ubojica bogati, časni i pomalo romantični Guy Clinch?

Crnom komedijom o jednom ubojstvu, apokaliptičnom satirom, skatološkom meditacijom o ljubavi i smrti i nuklearnoj zimi, Amis izvrgava kritici milenijski miraz i njegove žrtve u prekrasnoj, čas rapsodičnoj čas kolokvijalnoj prozi koja miksa detektivsku priču, mikroesejistične komentare, urbanu satiru i obiteljsku farsu. Destruktivnost i tama njegovih likova, makijavelističke spletke, kako likova, tako i pripovjednog autoriteta koji se počesto čini kao lik samog autora s Božjim kompetencijama, opscenost i pornografija na »poljima« suvremenoga svijeta – zacijelo nisu jedino, ali su, čini se, najbitnije što ovaj pisac lucidne ironijske rečenice fascinantno elaborira. Njegovi nalazi o vremenu i ljudima u njemu, koje čitamo u podtekstu ove priče, zapanjuju svojom preciznošću i nekompromisnom ubojitošću. Taj svijet je bez nade, njime caruju pohlepa, ubojica vreba na svakom koraku, a žrtva postaje žrtvom gotovo vlastitim odabirom. Moderan čovjek za Amisa je, očito, tehnolog pornografije i negativnih utopija – bešćutan u svojoj opsesiji seksualnošću i lišen kakve moralnije inspiracije. Stoga u “Poljima” i čitamo možda najzlokobniju, danas uopće zamislivu, rečenicu: »Istina nije važna, niti je poželjna.«

Martin Amis je stekao ugled jednog od najinovativnijih i najuticajnijih predstavnika britanske književne scene. Na književnoj sceni pojavio se 1973. godine romanom “The Rachel Papers” koji je nagrađen prestižnom nagradom Nagradom Somerset Maugham. Uz Juliana Barnesa, Iana McEwana, Jamesa Kelmana i još nekoliko pisaca srednje generacije, ubraja se među najbolje britanskih pisaca. Dugo godina radio je u novinarstvu, kao kritičar za londonski "Observer", a zatim i kao književni urednik mnogih časopisa, kao što su "Times Literary Supplement" i "New Statesman". Iako je napustio posao urednika da bi se posvetio pisanju, i danas mu redovno izlaze članci u "New Yorkeru". Do sada je napisao osamnaest romana. Roman Londonska polja, u originalu je objavljen 1989. godine i zajedno s romanima “Novac” i “Informacija” (1995) tvori drugi dio tzv. londonske trilogije.

Martin Amis rodio se u Oxfordu kao sin poznatog britanskog pisca Kingsleyja Amisa. Diplomirao je Engleski jezik na Sveučilištu u Oxfordu, 1971. godine, a zatim radi kao urednik u nekoliko književnih časopisa i novinama. U to vrijeme izlazi i njegov prvi roman «Rachelini papiri» («The Rachel Papers», 1973), za kojeg je 1974. dobio nagradu Somerset Maugham. Slijede romani «Mrtve bebe» («Dead Babies», 1975) i «Uspjeh» («Success», 1978) u kojima se uspostavlja kao pisac urbanih satira i odličan pripovjedač virtuoznog stila.

Najveći uspjeh postigao je romanima «Novac» («Money», 1984), «Londonska polja» («London Fields», 1989) i «Vremenska strijela» («Time's Arrow, 1991). U "Novcu" groteskno tematizira englesko i američko bogataško okružje, baveći se pitanjem identiteta, jednim od svojih središnjih motiva. Aspekt društvenog angažmana osjetno je zastupljeniji u romanima «Londonska polja», koji zajedno s «Novcem» i «Informacijom» («The Information», 1995) tvori tzv. londonsku trilogiju; potom u «Vremenskoj strijeli», intrigantnu eksperimentu naslonjenom na djelo Kurta Vonneguta, te u «Noćnom vlaku» («Night Train», 1997).

Od ostalih se djela ističu: «Einsteinova čudovišta» («Einstein's Monsters», 1987), zbirka priča; «Iskustvo» («Experience», 2000), autobiografska proza s elementima trilera; "Žuti pas" ("Yellow Dog", 2003) i zbirka priča "House of Meetings" (2006), te «Imbecilni pakao» («The Moronic Inferno», 1986), "U posjetu kod gđe Nabokov» («Visiting Mrs. Nabokov», 1993) i "Koba the Dread" (2002).

Martin Amis jedan je od najcjenjenijih suvremenih britanskih pisaca. Cijenjen od kritike kao jedan od najutjecajnijih i najinovativnijih glasova suvremene britanske proze, Amisa se često veže uz generaciju britanskih pisaca koji su se na književnoj sceni pojavili početkom osamdesetih, uključujući Salmana Rushdia, Ian McEwana i Juliana Barnesa.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.