Branko Polić
Imao sam sreće : (Autobiografski zapisi, 1.11.1942. – 22.12.1945.)
- Nakladnik: Durieux
- 12/2006.
- ,
- ISBN 9531882398
- Cijena: 23.89 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
«Imao sam sreće», ironičan je i na neki način točan naslov drugog dijela velike autobiografije poznatog muzičkog kritičara Branka Polića. Opisuje najgore godine holokausta, boravke u logorima u Hrvatskom primorju i na Rabu, bježanja i spašavanje u partizanima. Knjiga obuhvaća i prvu poratnu godinu, strašnu bilancu postepenog povratka u Zagreb u kojem su od njegove obitelji i prijatelja iz židovskog kruga ostale samo «reliquiae reliquiarum». Polićeva autobiografija – neka vrsta sabrane, minuciozne mikroenciklopedije – izrasta u najopsežnije autorsko i individualno svjedočanstvo o Hrvatskoj u 20. stoljeću te vrste.
Branko Polić je u prvom dijelu svojih autobiografskih zapisa «Vjetrenjasta klepsidra (1924-1942)» (Durieux, 2004) najavio nastavak, «ako se posreći». «Finale, treća knjiga zamišljene trilogije obuhvatit će autorove studentske godine, ponajprije na Sorboni a zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - sve do stupanja u prvi i jedini radni odnos, ostvaren na zagrebačkoj radiostanici od 1950. do umirovljenja 1985. Zacijelo će ovi zapisi upravo zbog dosad maloprojnih opisa sličnih zbivanja iz ovog tmurnog, ali sudbonosnog razdoblja naići na zanimanje mladih pokoljenja, a ujedno pobuditi i sjećanja vršnjaka kojih se redovi prorjeđuju.»
Autobiografija Branka Polića nije samo intimna povijest, privatna kronika, nego i prozni zapis u kojem su dragocjeni podaci o zagrebačkim židovskim obiteljima i njihovim sudbinama, portreti, nastali «iz prve ruke», nekih od najvećih glazbenika dvadesetog stoljeća, kronika glazbenog života Zagreba ispred i «iza» kulisa napisana vješto, u maniri slavnih memoara Arthura Rubinsteina.
Branko Polić rođen je 24. travnja 1924. godine u Zagrebu. Kao Židov prisiljen je desetak mjeseci djetinjstva i rane mladosti provesti po raznim primorskim pribježištima. Godine 1945. ubrzano svladava gradivo za osmi razred klasične gimnazije, a zatim studira na Sorbonni gdje stječe diplomu profesora francuskog jezika. Nakon povratka, 1948. godine, nastavlja studij engleskog jezika i diplomira na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ubrzo je primljen u kulturnu redakciju Radio Zagreba, postaje kritičar u glazbenom programu, potom urednik muzičko-govorne redakcije. Nakon osnutka Trećeg programa, postaje njegov urednik i komentator sve do umirovljenja, a nakon toga redovni suradnik sve do danas. Branko Polić susreo se i razgovarao s preko pet stotina reproduktivnih umjetnika, te sakupio fascinantnu dokumentarno-glazbenu građu na mnogim putovanjima koja je kao glazbeni urednik poduzimao.
Branko Polić je u prvom dijelu svojih autobiografskih zapisa «Vjetrenjasta klepsidra (1924-1942)» (Durieux, 2004) najavio nastavak, «ako se posreći». «Finale, treća knjiga zamišljene trilogije obuhvatit će autorove studentske godine, ponajprije na Sorboni a zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - sve do stupanja u prvi i jedini radni odnos, ostvaren na zagrebačkoj radiostanici od 1950. do umirovljenja 1985. Zacijelo će ovi zapisi upravo zbog dosad maloprojnih opisa sličnih zbivanja iz ovog tmurnog, ali sudbonosnog razdoblja naići na zanimanje mladih pokoljenja, a ujedno pobuditi i sjećanja vršnjaka kojih se redovi prorjeđuju.»
Autobiografija Branka Polića nije samo intimna povijest, privatna kronika, nego i prozni zapis u kojem su dragocjeni podaci o zagrebačkim židovskim obiteljima i njihovim sudbinama, portreti, nastali «iz prve ruke», nekih od najvećih glazbenika dvadesetog stoljeća, kronika glazbenog života Zagreba ispred i «iza» kulisa napisana vješto, u maniri slavnih memoara Arthura Rubinsteina.
Branko Polić rođen je 24. travnja 1924. godine u Zagrebu. Kao Židov prisiljen je desetak mjeseci djetinjstva i rane mladosti provesti po raznim primorskim pribježištima. Godine 1945. ubrzano svladava gradivo za osmi razred klasične gimnazije, a zatim studira na Sorbonni gdje stječe diplomu profesora francuskog jezika. Nakon povratka, 1948. godine, nastavlja studij engleskog jezika i diplomira na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ubrzo je primljen u kulturnu redakciju Radio Zagreba, postaje kritičar u glazbenom programu, potom urednik muzičko-govorne redakcije. Nakon osnutka Trećeg programa, postaje njegov urednik i komentator sve do umirovljenja, a nakon toga redovni suradnik sve do danas. Branko Polić susreo se i razgovarao s preko pet stotina reproduktivnih umjetnika, te sakupio fascinantnu dokumentarno-glazbenu građu na mnogim putovanjima koja je kao glazbeni urednik poduzimao.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
