Za južnoafričkog pisca, nobelovca J. M. Coetzeea, dobiti nagradu posve je normalna stvar. Stoga je tu temu stavio u središte svog novog romana «Elizabeth Costello».

Spisateljica Elizabeth našla se u Pennsylvaniji da bi primila književnu nagradu. Za svoj govor odabrala je dosadnu temu: Što je realizam? U drugom prizoru pozvana je na brod da bogatima također održi govor. Uglavnom, Elizabeth po cijelom svijetu neumorno predaje i drži govore. Iako u ovom djelu nije posve jasno gdje prestaje a gdje počinje fikcija, lik Elizabeth metafora je pisca koji ne piše nego drži formalne govore.

Prateći Elizabethin život, Coetzee nam otkriva njene kontradikcije, odnos sa sinom, opsesiju pravima životinja, modele komunikacije između ljudi... Coetzee je priču o spisateljici iskoristio da bi progovorio o holokaustu, kolonijalizmu, grčkoj mitologiji, kršćanskom moralu, Kafki, apsurdu - sve vrijeme pletući kontemplativnu i apstraktnu mrežu sa stvarnim životom.

Do klimaksa u romanu dolazi kad se Elizabeth suoči s gubitkom teksta, gubitkom riječi, jer više nema što reći.

Pišući roman velikih ideja, Coetzee kao da iznova problematizira pitanja što znači biti čovjek, ali i kako uopće više stvoriti značenje i životu dati izgubljeni smisao. Između mnogobrojnih ideja i tema koje u ovom romanu čitamo, možda je i najvažnije to što je "Elizabeth Costello" duboka i vrlo ozbiljna meditacija o prirodi pisanja.

John Maxwell Coetzee, južnoafrički romanopisac engleskog jezičnog izraza, rođen je u Cape Townu u obitelji nizozemskih doseljenika 9. veljače 1940. U rodnom je gradu diplomirao engleski jezik i matematiku, a u SAD-u (The University of Texas) doktorirao englesku književnost. Predavao je na sveučilištima u New Yorku (1968–1971), Cape Townu (do umirovljenja 2002) i Adelaideu (od 2002), gdje se nakon umirovljenja trajno nastanio.

Od petnaestak romana najuspjeliji su mu oni čija se radnja, fiktivno ili stvarno, veže za povijest i društvene probleme Južnoafričke Republike, osobito za kolonijalizam i aparthejd: "Zemlja sumraka" ( Dusklands, 1974), "Čekajući barbare" ( Waiting for the Barbarians, 1980), "Život i doba Michaela K." (Life and Times of Michael K, 1983), "Doba željeza" (Age of Iron, 1990), "Sramota" (Disgrace, 1999), "Dječaštvo: Prizori iz provincijalnog života" (Boyhood: Scenes from Provincial Life, 1997), "Mladost: Prizori iz provincijalnog života II" (Youth: Scenes from Provincial Life II, 2002), "Ljetno doba" (Summertime, 2009), a kritičari visoko cijene i njegove postmodernističke romane "Foe" (1986) i "Gospodar Petrograda" (The Master of Petersburg, 1994), posvećene Defoeovu Robinzonu odnosno kasnijem životu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog.

Mnoge stilske osobitosti ranijih Coetzeejevih djela, primjerice sklonost autobiografskome, intertekstualnost, propitkivanje mogućnosti utvrđivanja istine i razumijevanja različitih kultura te odnosa govora i stvarnosti, vidljive su i u "Sporom čovjeku" (Slow Man, 2005) i trilogiji "Isusovo djetinjstvo" (The Childhood of Jesus, 2013), "Isusovo školovanje" (Schooldays of Jesus, 2016) i "Isusova smrt" (The Death of Jesus, 2019).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.