Autorica se u knjizi bavi jezicima s povijesnoga i sociolingvističkoga stajališta, nastoji otvoriti pitanja koja se tiču mogućnosti razumijevanja standardizacijskih procesa kroz koje su prolazili južnoslavenski jezici tijekom svojih povijesti. Kao primjer su odabrani jezici koji s genetskoga stajališta pri­padaju skupini zapadnih južnoslavenskih jezika jer je riječ o izuzetno zanimljivoj skupini koja pruža brojne mogućnosti preispitivanja teza.

Struktura knjige određena je činjenicom da je umnogome riječ o pionir­skom radu na području poredbene povijesne standardologije. Zasnovana je na pretpostavci da je procesualnost standardizacije i ideja povezanih s njenim ostvarivanjem ono što je dovelo do konačnoga oblikovanja standardnih jezika tijekom 19. stoljeća te da je razumijevanje te procesualnosti u njezinoj punini zadatak svakoga tko želi shvatiti sadašnji trenutak standardnih jezika na južno­slavenskom području.

Osnovni je cilj ove knjige utvrđivanje usporedivog korpusa relevantnih tekstova koje autorica smatra osnovom književnoga jezika. Kao relevantni se uzimaju oni tekstovi koji su uspostavljali most između govornika vernakulara i književnojezične stilizacije, i to zato što je između takvih tekstova i govornika vernakulara postojao najmanji nesrazmjer, tako da su takva djela u najvećoj mjeri mogla utjecati na prihvaćanje obilježja književnoga jezika među vrlo širokim slojevima pučanstva.


***

Anita Peti-Stantić (1966.) studirala je u Zagrebu, a potom se znanstveno usavršavala na Yale University i na Sveučilištu u Beču. Zaposlena je na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje predaje poredbenopovijesne jezikoslovne kolegije i slovenski jezik. Osim standardološkom problematikom, godinama se bavi redom riječi u južnoslavenskim jezicima i pozicijom klitika u njegovu ustrojstvu (doktorirala je temom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima).

Anita Peti-Stantić je profesorica poredbene slavenske lingvistike i slovenskoga na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2006. je godine vodila znanstveni projekt pod naslovom Hrvatska i bliskosrodne kulturnojezične zajednice. Osim znanstvenih monografija, autorica je Velikog slovensko-hrvatskog i hrvatsko-slovenskog rječnika (2014) i prevoditeljica sa slovenskog i engleskog. U posljednjih je desetak godina zaokupljena istraživanjem hijerarhije gramatičkih struktura s različitih teorijskih lingvističkih i psiholingvističkih, eksperimentalnih stajališta. Voditeljica je projekta Hrvatske zaklade za znanost Modeliranje mentalne gramatike: ograničenja informacijske strukture te voditeljica radne skupine za razvojne segmente čitanja u okviru COST akcije Europska mreža pismenosti. Čitanjem se praktično i teorijski bavi već dvadesetak godina, a napokon je o tome napisala i knjigu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.