Igra je čovjekova prirodna aktivnost. Igra jezikom, koji je jedan od osnovnih načina sporazumijevanja, pa onda i prenošenja ideja, osjećaja i želja, a ne samo informacija, također je prirodna ljudska aktivnost.

Djeca svoja prva iskustva, vještine, sposobnosti i znanja stječu u spontanoj igri: uče hodati, govoriti, stječu prve spoznaje o svijetu oko sebe. U takvoj je dječjoj igri učenje neosviješteno, premda je trajno prisutno, bilo da se radi o aktivnostima kojima dijete razvija maštu, osjećajnost i osjetilnost ili razumijevanje međuljudskih odnosa ili odnosa u kojima se usvajaju novi pojmovi.

Spoj igre, kao prirodne dječje djelatnosti, i jezika, kao jednoga od osnovnih sredstava sporazumijevanja u svijetu, omogućuje neopterećeno učenje i ovladavanje društvenim, pa onda i jezičnim ulogama, korištenje naslijeđenoga iskustva, ali i kreativnosti i individualnosti te učvršćivanje temelja za ovladavanje tim istim svijetom na bilo kojoj razini.

Zbog toga je jezičnu igru najjednostavnije i najtočnije odrediti kao prostor u kojem se i odrasli i djeca oslobađaju u vlastitom jeziku, kojem doista uživaju u njemu intuitivno svladavajući pravila i stječući sposobnost postupiti u skladu s pravilima ili ih (svjesno) prekršiti.

Jezične igre su sve one igre kojima je izražajno sredstvo jezik u svim svojim pojavnostima, stoga strukura knjige slijedi podjelu jezične djelatnosti na igre slušanja i govorenja te na igre čitanja i pisanja. Unutar tih cjelina igre se nižu prema kronološkom načelu - prvo igre namijenjene mlađem uzrastu 3+, 4+, potom igre namijenjene predškolcima 6+ i na kraju igre namijenjene školarcima 8+.

Igre uvrštene u knjigu unutar dvije spomenute veće cjeline dalje se dijele na glasovne igre (na primjer artikulacijske ili igre izgovora), njima srodne ritmičke igre (npr. igre glasovnih ulančavanja ili igre u kojima se obiluju brojalice), igre oblicima riječi ili morfološke, igre obuvanjem rečenica ili sintaktičke te na značenjske igre kao što su igre namjernog narušavanja značenjskih normi (igre vezane uz oslobađanje i razvijanje imaginativnosti).

Uz svaku igru u knjizi istaknuti su jezični i spoznajni i/ili odgojni ciljevi. Jezični se ciljevi prije svega odnose na intuitivno svladavanje jezičnih pravila te na istraživanje i usvajanje što šireg rječničkog fonda, dok se među spoznajnim i/ili odgojnim ciljevima uz opće, kao što su razvijanje samopouzdanja i pozitivnog mišljenja o sebi, poticanje samoizražavanja, kritičnosti i samokritičnosti, tolerancije i suradnje i skupini, oslobađanja djeteta za komunikaciju, razvijanje samostalnosti i sposobnosti socijalizacije i dr.

Neke od predloženih igara posebno su osmišljene za promicanje nenasilja i razvijanje ekološke svijesti, kako bi se već u najranijoj dobi osvijestio odnos pojedinca prema drugom pojedincu, kao i prema okolišu u kojem živimo.

Anita Peti-Stantić je profesorica poredbene slavenske lingvistike i slovenskoga na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2006. je godine vodila znanstveni projekt pod naslovom Hrvatska i bliskosrodne kulturnojezične zajednice. Osim znanstvenih monografija, autorica je Velikog slovensko-hrvatskog i hrvatsko-slovenskog rječnika (2014) i prevoditeljica sa slovenskog i engleskog. U posljednjih je desetak godina zaokupljena istraživanjem hijerarhije gramatičkih struktura s različitih teorijskih lingvističkih i psiholingvističkih, eksperimentalnih stajališta. Voditeljica je projekta Hrvatske zaklade za znanost Modeliranje mentalne gramatike: ograničenja informacijske strukture te voditeljica radne skupine za razvojne segmente čitanja u okviru COST akcije Europska mreža pismenosti. Čitanjem se praktično i teorijski bavi već dvadesetak godina, a napokon je o tome napisala i knjigu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.