Darko Lukić istodobno ispisuje rafiniranu kroniku suvremenog hrvatskog društva i vječnu priču o potrazi za uspjehom, ljubavi i smislom.

Na sceni je osmero Zagrepčana:

Hrvoje - odvjetnik koji se odlučio politički aktivirati i uspjeti, ali još ne zna u kojoj stranci;
Nina - glumica koja je odlično savladala vještinu spontanog ubacivanja pred fotografske objektive na premijernim partyjima;
Vera - liječnica i doktorica znanosti čiji su hobiji ezoterija i okultizam;
Jura - slikar koji sprema veliku londonsku izložbu, ali muči ga kreativna nemoć;
Tanja - vježbenica u odvjetničkom uredu koja svake noći sanja Ameriku jer je tamo provela jedine sretne dane svog života;
Ana - domaćica i svačija najbolja prijateljica koja je uvjerena kako bi njena djeca bez nje bila potpuno izgubljena;
Ivan - televizijski likovni kritičar koji će u novogodišnjoj noći zaželjeti živjeti u vlastitu stanu kako bi se tu, bez mamina histeriziranja, mogao viđati s dečkom;
Marko - diplomat i biseksualac koji to pod svaku cijenu pokušava prikriti, pa partnere traži po bečkim saunama.

Svi žele biti na najvećem društvenom događaju u posljednje vrijeme - ekskluzivnom dočeku Nove godine u zagrebačkom hotelu Metropoliten. Ali hotel je pun specijalaca, a točno u ponoć pojavljuje se i nepoznati tamnoputi mladić Arif Anwar koji je tog dana doletio iz New Yorka...


"U romanu se u relativno pravilnim intervalima izmjenjuju dionice u kojima se upoznajemo s ljubavnim, profesionalnim, ljubavnim i seksualnim problemima likova, a negdje u pozadini je i sakriven fabularni rukavac o nestalom ocu jedne junakinje... Slika suvremenog hrvatskog društvo, u ovom slučaju svedenog na ono koje čeka red svoj red za naslovnice, ispresjecana je na pojedinačne epizode s likovima kao nositeljima i poentirana holivudskim happy endom. Svjestan kako je to nedovoljno za ozbiljnu analizu i kritiku društva, pripovjedač roman garnira intervencijama koje imaju nakanu biti ironične. To se vidi, ali baš previše i ne osjeća. Kao što rekoh, bez puno intervencija - scenaristički predložak za prilično epizoda."

( iz kritike Jagne Pogačnik )


***

Darko Lukić, književnik i teatrolog studirao je komparativnu književnost, filozofiju i teatrologiju u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, New Yorku, Kopenhagenu i Londonu.

Godine 1980. objavio je svoju prvu kratku priču. Nakon toga objavio je zbirku kratkih priča "Gonetanje zrcala", romane "Noći punog mjeseca" i "Uzaludnosti", tri teatrološke knjige i veliki broj eseja, kritika, studija, dramskih tekstova i prijevoda s engleskog i španjolskog jezika.

Dramski tekstovi izvedeni su mu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji, Rumunjskoj, Poljskoj, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Brazilu, Venezueli i SAD-u.

Profesor je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a kao gost predaje i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te u BiH i Bugarskoj.

Darko Lukić redoviti je profesor u trajnom zvanju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Predaje i na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je i na Karl-Franzens-Universität Graz, Austria, te gostovao i surađivao na brojnim sveučilištima u inozemstvu (Velika Britanija, SAD, Italija, Španjolska, Brazil, Argentina, Bugarska, Rumunjska, Poljska). Objavio je niz teorijskih knjiga u području teatrologije, kao i znanstvene tekstove, te sudjelovao na mnogim međunarodnim teatrološkim konferencijama i seminarima. Objavljuje i prozu, dramske tekstove, te prevodi s engleskog i španjolskog jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.