Diljem svijeta, u Britaniji, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Aziji i na Bliskom Istoku postoje moćnici koji zarađuju na kaosu - iskorištavaju krvoprolića i katastrofe da okrutno i nemilosrdno preobraze svijet sukladno vlastitim idejama. Oni su doktori šoka.

“Od Čilea, preko Kine pa sve do Iraka, tortura postoji kao siva eminencija križarskom pohodu slobodnog tržišta. Ipak, tortura je više od samog oruđa koje se koristi za nametanje neželjene politike buntovnim pojedincima; istovremeno, ona je i metafora temeljne logike doktrine šoka. Tortura je, ili CIA-inim rječnikom »prisilno isljeđivanje«, skup sredstava kojima se kod zatvorenika izazivaju stanja temeljne dezorijentacije i šoka kako bi se od njih, protiv njihove volje, izvukla priznanja. Temeljnu logiku torture obuhvaćaju dva CIA-ina priručnika, s kojih je, potkraj osamdesetih, skinuta oznaka tajnosti.

Cilj faze »omekšivanja« jest izazivanje uragana unutar ljudske svijesti - zatvorenici postaju toliko nazadni i prestrašeni da više nisu sposobni racionalno razmišljati ni braniti vlastite interese. U takvom stanju šoka najveći dio zatvorenika svojim isljednicima pruža sve što požele - podatke, priznanja, odricanje od vlastitih uvjerenja. Jedan CIA-in priručnik daje osobito koncizno objašnjenje: »Postoji razdoblje - može biti iznimno kratko - hibernacije, izvjestan vid fiziološkog šoka ili paralize. Njega uzrokuje traumatsko ili subtraumatsko iskustvo koje razara svijet poznat subjektu, jednako kao i poimanje samoga sebe unutar tog svijeta. Iskusni istražitelji primjećuju taj učinak, znajući da je tijekom tog razdoblja izvor neizmjerno prijemčiviji za sugestije, daleko spremniji da se pokori, nego što je bio netom prije nastanka toga šoka.«

Doktrina šoka doslovno podražava to načelo, pokušavajući u masovnim razmjerima ostvariti ono što tortura postiže na pojedincu u sobi za ispitivanje. Najbolji primjer za to je šok 11. rujna koji je milijunima ljudi razorio »njima poznati svijet« i stvorio razdoblje duboke dezorijentacije i nazatka koje je Busheva administracija znalački iskoristila. Odjednom smo se našli u Nultoj godini, u kojoj se sve što smo dotad znali o svijetu moglo otpisati kao »način razmišljanja prije 11. rujna«.

Slabi poznavaoci povijesti, stanovnici Sjeverne Amerike, postali su prazne ploče - »neispisani listovi papira« na kojima »se mogu ispisati nove i prelijepe riječi«, kako je Mao opisao svoj narod. U tom trenutku iznikla je nova armija stručnjaka i ispisivala nove i prelijepe riječi na prijemčivom platnu naše postraumatične svijesti: »sraz civilizacija«, pisali su. »Osovina zla«, »islamo-fašizam«, »domovinska sigurnost«.

Dok su se svi bavili novim i smrtonosnim sukobima kultura, Busheva je administracija dobila priliku ostvariti ono o čemu je prije 11. rujna mogla samo sanjati - voditi privatizirane ratove, istovremeno u domovini stvarajući kompleks korporacijskih sigurnosnih službi.

Tako funkcionira doktrina šoka - izvorna katastrofa: državni udar, teroristički napad, slom tržišta, rat, tsunami, uragan - cjelokupno stanovništvo baca u stanje kolektivnog šoka. Bačene bombe, teroristički ispadi, zapuši vjetra služe da omekšaju društva kao cjelinu, baš kao što treštava glazba i udarci u sobama za mučenje omekšavaju zatvorenike. Jednako kao terorizirani zatvorenik koji odaje imena svojih drugova i odriče se vjere, šokirana društva često se odriču onoga što bi inače branila do posljednjega daha. (...)

Poklonici doktrine šoka vjeruju da samo golem rasjed - poplava, rat, teroristički udar - može stvoriti takva golema, prazna platna za kojima toliko čeznu. Upravo u tim “smekšanim” trenucima, kad psihološki plutamo, kad smo fizički iskorijenjeni, ti slikari stvarnosti pljuju u šake i otpočinju svoju preobrazbu svijeta.”

 “Doktrina šoka” otkriva tajnu povijest našeg doba raskrinkavajući globalne profitere. Naomi Klein je otkrila podatke i međusobne veze koje su potresle čak i nju - koliko sveobuhvatno uvjerenja doktora šoka dominiraju našim svijetom i na koji se način ostvarila ta dominacija. Zarađujući milijarde na tsunamiju, pljačkajući po Rusiji, izrabljujući Irak – zastrašujuća priča o tome kako neki mlate novac dok se ostali mlate međusobno.

Naomi Klein kanadska je autorica, aktivistica, novinarka i sveučilišna profesorica. Stalna je kolumnistica časopisa The Nation i The Guardian, dopisnica Rolling Stonea, kao i vanjska urednica Harper's Magazinea. Članica je upravnog odbora ekološke organizacije 350.org i stipendistica Zaklade Puffin na Institutu Nation. Autorica je utjecajnih bestselera "No Logo" i "Doktrina šoka".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.