Milivoj Solar
Nakon smrti Sancha Panze : Eseji i predavanja o postmodernizmu
- Nakladnik: Naklada Ljevak
- 02/2010.
- 414 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533031200
- Cijena: 23.76 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Knjiga je zamišljena kao nastavak i komentar autorovog poodavno napisanoga eseja "Smrt Sancha Panze", koji je svojevrsna parabola o nastanku, usponu i bitnim promjenama europskog romana te propasti onog temeljnog modela zbog kojega je roman bio reprezentativna književna vrsta tijekom tri stoljeća.
Kako su u tom eseju bile zacrtane i naznačene brojne teme o prirodi romana, o njegovom odnosu prema filozofiji i mitu te o njegovoj tehnici i metafizičkom utemeljenju, koje su kasnije bile u središtu autorova zanimanja, njihov je nastavak i komentar posvećen razdoblju nakon krize i pokušaja obnove romana u modernizmu te njegovoj konačnoj sudbini u razdoblju nazvanom postmodernizam.
Prvi niz eseja tako stilom i književnom tehnikom uvelike slijedi metaforiku "Smrti Sancha Panze", no tematiku proširuje u opću kritičku analizu cjelokupne postmoderne i njezina izraza u književnome postmodernizmu, oslanjajući se i dalje razrađujući neke svoje teze iz već objavljenih radova, osobito "Retorike postmoderne" i "Predavanja o lošem ukusu".
Nakon tog niza eseja slijedi fiktivni razgovor između Sancha Panze, shvaćenog kao temeljnog tipa tradicionalnoga romanopisca, i Borgesa, autora i glavnog lika novele "Aleph". Zatim fiktivna predavanja, također zapravo svojevrsni eseji, jer se tek u nekim slučajevima i u maloj mjeri oslanjaju na autorova stvarna usmena predavanja, pa su neka vrsta pokušaja da se izraz podredi svojevrsnom dijalogu s fiktivnim slušateljima.
Na kraju je pridodan autorov fiktivni intervju sa samim sobom kao pokušaj da se u obliku pitanja i odgovora dodatno objasne autorova opća stajališta, razlozi zašto je napisao ovu knjigu te njegovi odgovori na pitanja koje jedino on sam sebi može postaviti.
Solarov rad već je generacijama formativan za način na koji hrvatska kulturna zajednica pristupa književnosti, ali i kulturnoj proizvodnji u najširem smislu, pa čitati Solara, zapravo podrazumijeva refleksiju o trenutnom stanju hrvatske kulture. Njegova nova knjiga temelji se na trima predavanjima: o lošoj književnosti, o retorici i mitologiji postmoderne i o postmodernoj kao okviru za književnu komunikaciju.
Autorova odluka da tekstove i opet ponudi kao niz predavanja svjedoči o potrebi da ta refleksija zadrži dijaloški naboj – da zadrži i naglasi otvorenost karakterističnu za Solara, i kao pisca brojnih studija o dodirima književnosti i flozofije, i kao nezaboravnog profesora. (Tatjana Jukić)
Kako su u tom eseju bile zacrtane i naznačene brojne teme o prirodi romana, o njegovom odnosu prema filozofiji i mitu te o njegovoj tehnici i metafizičkom utemeljenju, koje su kasnije bile u središtu autorova zanimanja, njihov je nastavak i komentar posvećen razdoblju nakon krize i pokušaja obnove romana u modernizmu te njegovoj konačnoj sudbini u razdoblju nazvanom postmodernizam.
Prvi niz eseja tako stilom i književnom tehnikom uvelike slijedi metaforiku "Smrti Sancha Panze", no tematiku proširuje u opću kritičku analizu cjelokupne postmoderne i njezina izraza u književnome postmodernizmu, oslanjajući se i dalje razrađujući neke svoje teze iz već objavljenih radova, osobito "Retorike postmoderne" i "Predavanja o lošem ukusu".
Nakon tog niza eseja slijedi fiktivni razgovor između Sancha Panze, shvaćenog kao temeljnog tipa tradicionalnoga romanopisca, i Borgesa, autora i glavnog lika novele "Aleph". Zatim fiktivna predavanja, također zapravo svojevrsni eseji, jer se tek u nekim slučajevima i u maloj mjeri oslanjaju na autorova stvarna usmena predavanja, pa su neka vrsta pokušaja da se izraz podredi svojevrsnom dijalogu s fiktivnim slušateljima.
Na kraju je pridodan autorov fiktivni intervju sa samim sobom kao pokušaj da se u obliku pitanja i odgovora dodatno objasne autorova opća stajališta, razlozi zašto je napisao ovu knjigu te njegovi odgovori na pitanja koje jedino on sam sebi može postaviti.
Solarov rad već je generacijama formativan za način na koji hrvatska kulturna zajednica pristupa književnosti, ali i kulturnoj proizvodnji u najširem smislu, pa čitati Solara, zapravo podrazumijeva refleksiju o trenutnom stanju hrvatske kulture. Njegova nova knjiga temelji se na trima predavanjima: o lošoj književnosti, o retorici i mitologiji postmoderne i o postmodernoj kao okviru za književnu komunikaciju.
Autorova odluka da tekstove i opet ponudi kao niz predavanja svjedoči o potrebi da ta refleksija zadrži dijaloški naboj – da zadrži i naglasi otvorenost karakterističnu za Solara, i kao pisca brojnih studija o dodirima književnosti i flozofije, i kao nezaboravnog profesora. (Tatjana Jukić)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
