Grupa autora - zbornik
Zbornik Nikše Ranjine : o 500. obljetnici (1507.-2007.) : zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Zagreb, 21. i 22. studenog 2007.
- Nakladnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - HAZU
- Urednik: Nikola Batušić, Dunja Fališevac
- 12/2009.
- 212 str., meki uvez
- ISBN 9789531548588
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U Zagrebu je, u organizaciji Razreda za filološke znanosti i Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 21. i 22. studenoga 2007. godine održan znanstveni skup Zbornik Nikše Ranjine - o 500. obljetnici (1507. - 2007.).
Na skupu je podneseno više referata koji su se pozabavili raznim aspektima najstarijeg zbornika hrvatskih svjetovnih pjesama nastavljajući na istraživanja kojima je taj kodeks više od sto godina bio predmetom raznolikih filoloških analiza. Ti se referati pojavljuju sada u knjizi koju su uredili Nikola Batušić i Dunja Fališevac.
"Zbornik Nikše Ranjine", kodeks što gaje 1507. godine počeo zapisivati još kao dječak dubrovački plemić Nikša Ranjina (1494 - 1582) i koji okuplja više od 800 svjetovnih, mahom ljubavnih pjesama poznatih i nepoznatih dubrovačkih renesansnih pjesnika, od neprocjenjive je vrijednosti i značenja za hrvatsku ranonovovjekovnu književnost: on simbolično označava početke svjetovne književnosti na hrvatskom jeziku. Razumljivo je stoga daje od početaka utemeljenja filologije kao znanosti bio u centru književnopovijesnih i jezičnopovijesnih istraživanja i prosudbi.
Od Jagićeva, prvog izdanja kodeksa u seriji "Stari pisci hrvatski" Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Pjesme Šiška Menčetića Vlahouića i Gjore Držića, skupio V. Jagić, Stari pisci hrvatski, knjiga druga, Zagreb 1870), a posebice od tekstološki kritičnijeg drugog izdanja (Pjesme Šiška Menčetića i Gjore Držića, i ostale pjesme Ranjinina zbornika, drugo, sasvim preudešeno izdanje, priredio M. Rešetar, Stari Pisci hrvatski, knjiga II, Zagreb 1937).
Zbornik je inicirao temeljna i ključna pitanja hrvatske književne i jezične povijesti:
- Zbornik je bio relevantan materijal za analizu jezika dubrovačke književnosti, za proučavanje početaka hrvatske svjetovne književnosti, predmet relevantan za istraživanje prvenstva i početaka sekularne književnosti na hrvatskom jeziku (pitanje prvenstva na relaciji Dubrovnik - Split), a ponajviše je on bio korpus na kojeij, su se književnokomparativno preispitivale sastavnice i obilježja pjesama što se nalaze u Zborniku (trubadursko-provansalski odjeci, utjecaj Petrarkina Kanconijera, odrazi antičkog ljubavnog pjesništva, poticaji talijanskog dvor. skog pjesništva, možebitne stilizacije domaće folklorne lirike u pjesmama "na narodnu", odnos prvih ljubavnih pjesnika na hrvatskom jeziku prema hrvatskoj humanističkoj, latinističkoj lirici).
- na korpusu pjesama Ranjinina zbornika lomila su se filološka koplja oko kronološkog prvenstva Šiška Menčetića i Marka Marulića, preispitivao se duh i mentalitet njihova amoroznog diskursa, istraživao se doprinos pjesnika Zbornika mlađoj ljubavnoj lirici koja je tijekom 16. i u 17. stoljeću nastajala u Dubrovniku, istraživala su se najstarija obilježja književnog jezika starih Dubrovčana, pitanja najstarije hrvatske versifikacije i brojni drugi kulturološki relevantni problemi.
Jednom riječju, Ranjinin zbornik, kojega je izvornik nažalost nestao u II. svjetskom ratu, zauzeo je simbolično i emblematsko mjesto kodeksa koji je označio ne samo početak svjetovnog, ljubavnog skladanja na narodnom jeziku nego je i europeizirao hrvatsku književnu kulturu i uveo je u ozračje europske književne baštine.
U kulturnom pamćenju Zbornik Nikše Ranjine postao je zaštitni znak hrvatskog ljubavnog pjesništva, one tradicije koju su i u 20. stoljeću evocirali brojni hrvatski lirici, od Tina Ujevića do najmlađih pjesnika te uvelike pridonio da se dubrovačka književna baština prihvati kao središnja nacionalna književna tradicija.
SADRŽAJ
Predgovor
Milan Moguš: Pozdravna riječ; Uvod o Ranjininu zborniku
Rafo Bogišić: Tko je Nikša Ranjina?
Cvijeta Pavlović: Zbornik Nikše Ranjine: zrcalo renesansne ljepote
Irvin Lukežić: Kupidon u Dubravi
Dunja Fališevac: Dosjetka, domišljatost i igre riječima kao formalne
i semantičke sastavnice Ranjinina zbornika
Tomislav Bogdan: Pjesme "Zlatarove" skupine
Amir Kapetanović: Pojmovne metafore za emocije u Ranjininu zborniku
Luko Paljetak: Akrostihom do autora
Lahorka Plejić Poje: Menčetićeve pjesme o Kotoru i Zadru
Mirko Tomasović: Šiško Menčetič (1457.-1527.) i Marko Marulić (1450.-1524.)
Pavao Pavličić: Petnaest riječi
Saša Lajšić: Pjesme "na narodnu" u Zborniku Nikše Ranjine i u lirici Frana Krste Frankopana
Antun Pavešković: Književnopovijesna recepcija pjesnika Ranjininu zbornika
Na skupu je podneseno više referata koji su se pozabavili raznim aspektima najstarijeg zbornika hrvatskih svjetovnih pjesama nastavljajući na istraživanja kojima je taj kodeks više od sto godina bio predmetom raznolikih filoloških analiza. Ti se referati pojavljuju sada u knjizi koju su uredili Nikola Batušić i Dunja Fališevac.
"Zbornik Nikše Ranjine", kodeks što gaje 1507. godine počeo zapisivati još kao dječak dubrovački plemić Nikša Ranjina (1494 - 1582) i koji okuplja više od 800 svjetovnih, mahom ljubavnih pjesama poznatih i nepoznatih dubrovačkih renesansnih pjesnika, od neprocjenjive je vrijednosti i značenja za hrvatsku ranonovovjekovnu književnost: on simbolično označava početke svjetovne književnosti na hrvatskom jeziku. Razumljivo je stoga daje od početaka utemeljenja filologije kao znanosti bio u centru književnopovijesnih i jezičnopovijesnih istraživanja i prosudbi.
Od Jagićeva, prvog izdanja kodeksa u seriji "Stari pisci hrvatski" Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Pjesme Šiška Menčetića Vlahouića i Gjore Držića, skupio V. Jagić, Stari pisci hrvatski, knjiga druga, Zagreb 1870), a posebice od tekstološki kritičnijeg drugog izdanja (Pjesme Šiška Menčetića i Gjore Držića, i ostale pjesme Ranjinina zbornika, drugo, sasvim preudešeno izdanje, priredio M. Rešetar, Stari Pisci hrvatski, knjiga II, Zagreb 1937).
Zbornik je inicirao temeljna i ključna pitanja hrvatske književne i jezične povijesti:
- Zbornik je bio relevantan materijal za analizu jezika dubrovačke književnosti, za proučavanje početaka hrvatske svjetovne književnosti, predmet relevantan za istraživanje prvenstva i početaka sekularne književnosti na hrvatskom jeziku (pitanje prvenstva na relaciji Dubrovnik - Split), a ponajviše je on bio korpus na kojeij, su se književnokomparativno preispitivale sastavnice i obilježja pjesama što se nalaze u Zborniku (trubadursko-provansalski odjeci, utjecaj Petrarkina Kanconijera, odrazi antičkog ljubavnog pjesništva, poticaji talijanskog dvor. skog pjesništva, možebitne stilizacije domaće folklorne lirike u pjesmama "na narodnu", odnos prvih ljubavnih pjesnika na hrvatskom jeziku prema hrvatskoj humanističkoj, latinističkoj lirici).
- na korpusu pjesama Ranjinina zbornika lomila su se filološka koplja oko kronološkog prvenstva Šiška Menčetića i Marka Marulića, preispitivao se duh i mentalitet njihova amoroznog diskursa, istraživao se doprinos pjesnika Zbornika mlađoj ljubavnoj lirici koja je tijekom 16. i u 17. stoljeću nastajala u Dubrovniku, istraživala su se najstarija obilježja književnog jezika starih Dubrovčana, pitanja najstarije hrvatske versifikacije i brojni drugi kulturološki relevantni problemi.
Jednom riječju, Ranjinin zbornik, kojega je izvornik nažalost nestao u II. svjetskom ratu, zauzeo je simbolično i emblematsko mjesto kodeksa koji je označio ne samo početak svjetovnog, ljubavnog skladanja na narodnom jeziku nego je i europeizirao hrvatsku književnu kulturu i uveo je u ozračje europske književne baštine.
U kulturnom pamćenju Zbornik Nikše Ranjine postao je zaštitni znak hrvatskog ljubavnog pjesništva, one tradicije koju su i u 20. stoljeću evocirali brojni hrvatski lirici, od Tina Ujevića do najmlađih pjesnika te uvelike pridonio da se dubrovačka književna baština prihvati kao središnja nacionalna književna tradicija.
SADRŽAJ
Predgovor
Milan Moguš: Pozdravna riječ; Uvod o Ranjininu zborniku
Rafo Bogišić: Tko je Nikša Ranjina?
Cvijeta Pavlović: Zbornik Nikše Ranjine: zrcalo renesansne ljepote
Irvin Lukežić: Kupidon u Dubravi
Dunja Fališevac: Dosjetka, domišljatost i igre riječima kao formalne
i semantičke sastavnice Ranjinina zbornika
Tomislav Bogdan: Pjesme "Zlatarove" skupine
Amir Kapetanović: Pojmovne metafore za emocije u Ranjininu zborniku
Luko Paljetak: Akrostihom do autora
Lahorka Plejić Poje: Menčetićeve pjesme o Kotoru i Zadru
Mirko Tomasović: Šiško Menčetič (1457.-1527.) i Marko Marulić (1450.-1524.)
Pavao Pavličić: Petnaest riječi
Saša Lajšić: Pjesme "na narodnu" u Zborniku Nikše Ranjine i u lirici Frana Krste Frankopana
Antun Pavešković: Književnopovijesna recepcija pjesnika Ranjininu zbornika
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
