Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrije Demetra do danas
- Nakladnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - HAZU
- Urednik: Ana Batinić
- 12/2007.
- 258 str., meki uvez
- ISBN 9789531548755
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Poznato je da se liječnici, osim liječničkom praksom, često bave različitim granama umjetnosti, pokazujući osobitu sklonost glazbenom, likovnom i posebice književnom izričaju. U hrvatskoj književnoj povijesti to je područje relativno slabo istraženo, stoga je ovaj zbornik zamišljen kao kronološko-povijesni pregled književnih priloga iz pera autora koji su po struci liječnici, no u čijim životima književnost zauzima stalno mjesto.
Izborom je obuhvaćeno šezdesetak poznatih i manje poznatih imena, od Dimitrije Demetra, Ivana Augusta Kaznačića, Ivana Dežmana, Milivoja Dežmana Ivanova, Jerka Božića, Ladislava Ladanjskog, Vladimira Jelovšeka, Miroslava Feldmana kao spone između "starijih" i "mlađih" autora, sve do suvremenih liječnika književnika poput Ante Rilovića, Matka Marušića, Drage Štambuka, Nevena Orhela, Stojana Kneževića, Branke Kandić-Splavski, Bartula Matijace, Zijada Durakovića i Ive Balenovića.
U zborniku nalazimo cijelu paletu književnih žanrova: pjesme, pjesme u prozi, haiku poeziju, novele, kratke priče te ulomke iz spjevova, drama, autobiografija, memoarsko-esejističkih zapisa, putopisa ili romana, a dodatnu mu dimenziju daju djela pisana na dijalektu ili, još uže, na govoru određenog kraja. Popraćen uvodom, bilješkama o autorima i popisom literature, ovaj izbor literarnih ostvarenja ukazuje na aktivnu nazočnost liječnika u korpusu hrvatske književnosti od razdoblja romantizma do današnjih dana.
"Ovaj zbornik, prvi takve vrste u nas, zamišljen je kao pokušaj ukazivanja na kontinuitet liječničke aktivnosti u književnom životu. Liječničko je zvanje u svojem temelju duboko humano, liječi čovjekovo tijelo, a literatura liječi srce i dušu sasvim drugim lijekovima: lijepim riječima. Kao što piše F. McLellan, liječnici i pisci dijele neke fundamentalne vrijednosti i interese.
U složenom procesu identifikacije sa svojim "subjektima", ali i nužnog distanciranja od njih, i jedni i drugi stvaraju značenje iz stečenih spoznaja. Pripovijedanje je, naposljetku, temeljna jedinica medicinske epistemologije, pri čemu je oblikovanje dijagnoze katkad vrlo blisko konstruiranju pripovjednog teksta - liječnik sluša pacijentovu priču koju potom interpretira, filtrirajući je kroz prizmu vlastita znanja i empirije.
Povijest bolesti može se stoga promatrati kao ogoljena pripovijest, lišena osobnih emocija i individualnog iskustva. Veliki liječnici pjesnici J. Keats i W. Carlos Williams vjerovali su daje svaki pjesnik, kao humanist, liječnik svih ljudi. Upravo takav holistički pristup profesiji, ali i životu, iščitavamo iz djela hrvatskih liječnika pisaca, od kojih su mnogi pratili sva strujanja u književnosti i ravnopravno sudjelovali u stvaranju, upravo svojom različitošću i vjerojatno samom činjenicom svojeg osnovnog zvanja, originalnog diskursa - prepoznatljivog i autentičnog.
Promislimo li stoga malo podrobnije o medicinskom zvanju ili, bolje rečeno, pozivu, tada nam sklonost liječnika prema umjetnosti možda i neće biti tako začudna. Humana orijentacija, sposobnost empatije i moć opažanja detalja odlike su većine liječnika i premda na prvi pogled egzaktnost medicine kao znanosti te nedokučivost i kreativnost literarnog svijeta djeluju kao dva suprotna pola, medicina i književnost zapravo dijele preokupaciju - opsjednutost životom, što zacijelo osigurava plodan suživot medicine i literature.
Zbornik je nastao kao rezultat prvog sustavnog pristupa proučavanju fenomena liječnika kao pisaca u hrvatskoj književnosti, no ovdje svakako valja spomenuti četiri zbirke liječnika pjesnika koje je priredio i uredio, i sam liječnik i pjesnik, Zijad Duraković: 'Zapis o zemlji Hrvatskoj. Izabrane pjesme liječnika', Zagreb: Birooprema, 1993., 'Vukovarsko zvono. Antologija pjesama liječnika', Zagreb: Sipar, 1995., 'Lijet sarmatskog sokola. Zbirka pjesama liječnika', Zagreb: Sipar, 1996., 'Sat bezvremena. Zbirka pjesama liječnika', Zagreb: Grafos, 1999. te nedavno objavljen književni dodatak 'Liječničkih novina' HLK Kratke priče hrvatskih liječnika, ur. T. Sabljak, Zagreb, ožujak 2008."
( Ana Batinić, iz predgovora "Ars medica, ars poetica" )
Izborom je obuhvaćeno šezdesetak poznatih i manje poznatih imena, od Dimitrije Demetra, Ivana Augusta Kaznačića, Ivana Dežmana, Milivoja Dežmana Ivanova, Jerka Božića, Ladislava Ladanjskog, Vladimira Jelovšeka, Miroslava Feldmana kao spone između "starijih" i "mlađih" autora, sve do suvremenih liječnika književnika poput Ante Rilovića, Matka Marušića, Drage Štambuka, Nevena Orhela, Stojana Kneževića, Branke Kandić-Splavski, Bartula Matijace, Zijada Durakovića i Ive Balenovića.
U zborniku nalazimo cijelu paletu književnih žanrova: pjesme, pjesme u prozi, haiku poeziju, novele, kratke priče te ulomke iz spjevova, drama, autobiografija, memoarsko-esejističkih zapisa, putopisa ili romana, a dodatnu mu dimenziju daju djela pisana na dijalektu ili, još uže, na govoru određenog kraja. Popraćen uvodom, bilješkama o autorima i popisom literature, ovaj izbor literarnih ostvarenja ukazuje na aktivnu nazočnost liječnika u korpusu hrvatske književnosti od razdoblja romantizma do današnjih dana.
"Ovaj zbornik, prvi takve vrste u nas, zamišljen je kao pokušaj ukazivanja na kontinuitet liječničke aktivnosti u književnom životu. Liječničko je zvanje u svojem temelju duboko humano, liječi čovjekovo tijelo, a literatura liječi srce i dušu sasvim drugim lijekovima: lijepim riječima. Kao što piše F. McLellan, liječnici i pisci dijele neke fundamentalne vrijednosti i interese.
U složenom procesu identifikacije sa svojim "subjektima", ali i nužnog distanciranja od njih, i jedni i drugi stvaraju značenje iz stečenih spoznaja. Pripovijedanje je, naposljetku, temeljna jedinica medicinske epistemologije, pri čemu je oblikovanje dijagnoze katkad vrlo blisko konstruiranju pripovjednog teksta - liječnik sluša pacijentovu priču koju potom interpretira, filtrirajući je kroz prizmu vlastita znanja i empirije.
Povijest bolesti može se stoga promatrati kao ogoljena pripovijest, lišena osobnih emocija i individualnog iskustva. Veliki liječnici pjesnici J. Keats i W. Carlos Williams vjerovali su daje svaki pjesnik, kao humanist, liječnik svih ljudi. Upravo takav holistički pristup profesiji, ali i životu, iščitavamo iz djela hrvatskih liječnika pisaca, od kojih su mnogi pratili sva strujanja u književnosti i ravnopravno sudjelovali u stvaranju, upravo svojom različitošću i vjerojatno samom činjenicom svojeg osnovnog zvanja, originalnog diskursa - prepoznatljivog i autentičnog.
Promislimo li stoga malo podrobnije o medicinskom zvanju ili, bolje rečeno, pozivu, tada nam sklonost liječnika prema umjetnosti možda i neće biti tako začudna. Humana orijentacija, sposobnost empatije i moć opažanja detalja odlike su većine liječnika i premda na prvi pogled egzaktnost medicine kao znanosti te nedokučivost i kreativnost literarnog svijeta djeluju kao dva suprotna pola, medicina i književnost zapravo dijele preokupaciju - opsjednutost životom, što zacijelo osigurava plodan suživot medicine i literature.
Zbornik je nastao kao rezultat prvog sustavnog pristupa proučavanju fenomena liječnika kao pisaca u hrvatskoj književnosti, no ovdje svakako valja spomenuti četiri zbirke liječnika pjesnika koje je priredio i uredio, i sam liječnik i pjesnik, Zijad Duraković: 'Zapis o zemlji Hrvatskoj. Izabrane pjesme liječnika', Zagreb: Birooprema, 1993., 'Vukovarsko zvono. Antologija pjesama liječnika', Zagreb: Sipar, 1995., 'Lijet sarmatskog sokola. Zbirka pjesama liječnika', Zagreb: Sipar, 1996., 'Sat bezvremena. Zbirka pjesama liječnika', Zagreb: Grafos, 1999. te nedavno objavljen književni dodatak 'Liječničkih novina' HLK Kratke priče hrvatskih liječnika, ur. T. Sabljak, Zagreb, ožujak 2008."
( Ana Batinić, iz predgovora "Ars medica, ars poetica" )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
