"Uvod u povijest hrvatskog igranog filma" zamišljen je kao pregled povijesti hrvatskog igranog filma, udžbenik za studente filozofskih, učiteljskih i srodnih fakulteta te filmskih i drugih umjetničkih akademija, ali i priručnik svim ljubiteljima sedme umjetnosti zainteresiranima za ovaj segment svjetske povijesti filma.

Započeta 2009. godine, knjiga predstavlja sintezu višegodišnjeg proučavanja hrvatskog igranog filma, mogući pogled iz perspektive gledatelja dovoljno starog da pamti razdoblja socijalizma, a dovoljno mladog da mu "zlatne" godine filmske produkcije u nas (bilo da se takvim razdobljem smatraju 1950-e ili 1960-e) predstavljaju dalek, a time još intrigantniji svijet.

Ovaj pregled povijesti hrvatskog igranog filma naglašava karakteristike koje dosadašnja povijesna proučavanja i filmološke sinteze nisu u dovoljnoj mjeri obuhvatili: stilističke značajke, odnosno razvojne linije, kao i mehanizme stvaranja umjetničke vrijednosti i njenog kritičkog prosuđivanja.


U "Uvodu" je obrazložena metodologija knjige i odnos prema dosadašnjoj literaturi iz područja povijesti hrvatskog filma. U poglavlju "Filmski počeci. pokušaji razvoja kinematografije" obrazlažu se problemi početaka filmske umjetnosti u Hrvatskoj i djelovanje Joze Ivakića i Oktavijana Miletića. U poglavlju "Državna kinematografija na tlu Hrvatske" obrađuju se pokušaji organiziranja prave kinematografije u razdoblju 2. svjetskog rata i ranom razdoblju socijalizma, kada su nastajali igrani filmovi specifične povijesne i kulturološke znakovitosti.

Poglavlje "Klasični stil igranog filma i žanr" bavi se zrelim ostvarenjima tzv. klasičnog razdoblja, posebno filmovima Branka Bauera, kao i pokušajima uspostavljanja "socijalističkih žanrova", dok poglavlje "Autorski igrani film šezdesetih i sedamdesetih" obrađuje ključne individualne pojave u hrvatskom filmu tog razdoblja (Babaja, Berković, Mimica, Radić i drugi). Poglavlje "Žanrovski stil sedamdesetih i osamdesetih" obrađuje će melodrame, političke drame i primjere drugih žanrova igranog filma u ovom razdoblju (Golik, Grlić, Papić...), a najnovijim razdobljem bavi se poglavlje "Ratne godine i tranzicija. Film u 21. stoljeću".


***

Nikica Gilić (Split, 1973.), filmolog. Diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost istoga fakulteta. Magistrirao je 2003. s temom "Filmološki aspekti naratologije", a doktorirao 2005. s temom "Filmska genologija i tipologija filmskoga izlaganja". Član je uredništva stručnoga časopisa "Hrvatski filmski ljetopis". S Brunom Kragićem uredio je "Filmski leksikon" (LZ "Miroslav Krleža", 2003.).

Nikica Gilić (Split, 1973.) profesor je filmologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za komparativnu književnost. Autor je knjiga "Uvod u teoriju filmske priče", "Filmske vrste i rodovi" i "Uvod u povijest hrvatskog igranog filma" te jedan od urednika "Filmskog leksikona".

Urednik više zbornika i časopisa, održao je gostujuća predavanja i sudjelovao na okruglim stolovima u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Švedskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji i Poljskoj, sudjelovao je na znanstvenim skupovima u SAD-u i nekoliko europskih zemalja (UK, Francuska, Njemačka, Austrija, Poljska, Mađarska, Srbija, Rumunjska).

Dobitnik je nagrada SFERA, „Vladimir Vuković“ i Nagrade Filozofskog fakulteta, priredio je postumno objavljene knjige Ante Peterlića "Povijest filma: rano i klasično razdoblje" te "Iz povijesti hrvatske filmologije i filma".

Predaje i na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.