
Uvod u teoriju filmske priče
- Nakladnik: Školska knjiga
- 11/2007.
- 186 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789530302501
- Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.

«Uvod u teoriju filmske priče» Nikice Gilića razrađuje aspekte što ih je suvremena naratologija dovela u središte pozornosti produbljujući našu sposobnost razumijevanja prirode i unutarnjih mehanizama filmske naracije.
Iako se ova knjiga sustavno bavi izlaganjem nekih najuglednijih i najutjecajnijih suvremenih teorija naracije i naratoloških pravaca, ona je istodobno sustavan pregled onih pojmova koji omogućavaju podrobno razumijevanje i uspješnu teorijsku analizu različitih vrsta i oblika naracije.
Temeljne smjernice suvremene filmske teorije pripovijedanja (osobito u odnosu prema naslijeđu formalizma, strukturalizma, psihološkoga kognitivizma i filmske stilistike) obrazložene su pregledno s primjerima različitih vrsta narativnih filmova, u rasponu od Wieneova «Kabineta doktora Kaligarija» i Ejzenštejnove «Oklopnjače Potemkin», preko filmova «H-8» Nikole Tanhofera i «Do posljednjega daha» Jean-Luca Godarda, pa sve do filmova «Klub boraca» Davida Finchera i «Svjedoka» Vinka Brešana.
***
Nikica Gilić (Split, 1973.), filmolog. Diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost istoga fakulteta. Magistrirao je 2003. s temom «Filmološki aspekti naratologije», a doktorirao 2005. s temom «Filmska genologija i tipologija filmskoga izlaganja». Član je uredništva stručnoga časopisa »Hrvatski filmski ljetopis«. S Brunom Kragićem uredio je «Filmski leksikon» (LZ »Miroslav Krleža«, 2003.).
Iako se ova knjiga sustavno bavi izlaganjem nekih najuglednijih i najutjecajnijih suvremenih teorija naracije i naratoloških pravaca, ona je istodobno sustavan pregled onih pojmova koji omogućavaju podrobno razumijevanje i uspješnu teorijsku analizu različitih vrsta i oblika naracije.
Temeljne smjernice suvremene filmske teorije pripovijedanja (osobito u odnosu prema naslijeđu formalizma, strukturalizma, psihološkoga kognitivizma i filmske stilistike) obrazložene su pregledno s primjerima različitih vrsta narativnih filmova, u rasponu od Wieneova «Kabineta doktora Kaligarija» i Ejzenštejnove «Oklopnjače Potemkin», preko filmova «H-8» Nikole Tanhofera i «Do posljednjega daha» Jean-Luca Godarda, pa sve do filmova «Klub boraca» Davida Finchera i «Svjedoka» Vinka Brešana.
***
Nikica Gilić (Split, 1973.), filmolog. Diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost istoga fakulteta. Magistrirao je 2003. s temom «Filmološki aspekti naratologije», a doktorirao 2005. s temom «Filmska genologija i tipologija filmskoga izlaganja». Član je uredništva stručnoga časopisa »Hrvatski filmski ljetopis«. S Brunom Kragićem uredio je «Filmski leksikon» (LZ »Miroslav Krleža«, 2003.).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.