Za prvi roman Kristiana Novaka "Obješeni" je, stjecajem nesretnih okolnosti, malo tko čuo. Za Novakov drugi roman "Črna mati zemla", kulturniji čovjek si vrlo skoro neće smjeti dopustiti reći da nije, barem, čuo. "Črna mati zemla" je, naprosto, velik i nezaobilazan roman koji pokazuje raskoš talenta i umijeća autora koji će, nastavi li pisati, postati jedan od najznačajnijih suvremenih domaćih autora.

U nekoj budućoj povijesti hrvatske književnosti pisat će da je Novak vratio Međimurje u mentalnu mapu i izveo ga, zajedno s ruralnim kajkavskim, nakon dugog, nezasluženog tavorenja u dijalekatskom getu, na nacionalnu književnu scenu. No, ovaj roman nije pisan na kajkavskom nego na standardu, a jezično raslojavanje s nekoliko varijanti kajkavskog i osobenjačkim idiolektima ide ruku pod ruku s nijansiranjem palete boja koja likove čini životnima. A nijanse nipošto nisu samo crne.

"Črna mati zemla" roman je o uspješnom mladom piscu, Matiji Dolenčecu, koji stvaralačku i ljubavnu blokadu pokušava otkloniti dosežući vlastitu, do amnezije potisnutu priču, onu koju je kompenzirao izmišljanjem svih drugih priča. Roman o osobnom putovanju iz osvijetljenog, otuđenog, neobaveznog i urbanog u tamno, blisko i ruralno.

Potisnuta pak priča Dolenčecova života traumatična je priča o njegovu djetinjstvu u međimurskom selu, o smrti oca, o osam samoubojstava, dva demona, gubitku prijatelja, o velikim mitovima i lokalnim legendama, o otvorenom povijesnom prijelomu 1991., svakodnevnim lažima, o osjećaju krivnje, o okrutnosti, samoći i ljubavi.

Sveobuhvatnost, dubina i potresnost, intimne scene iz polumraka, majstorski portreti, mučne epizode nasilja i pedofilije, humoristički proplamsaji i fine refleksije čine ovaj roman ruralnom panoramom i galerijom nezaboravnih portreta, hororom osvijetljenim svijećama iz tamne šume i umotanim u maglu hladnih obala rijeke, historijskom rekonstrukcijom s tenkovima koja bilježi i nogomet i socijalizam i arhetipska ponašanja.

No, to ni izdaleka nije sve: ovaj roman je i skica za ostvarenje uspješne ljubavne veze i ekološko upozorenje i još štošta. Bauk i bogme, toti roman te tak vužge ka je Jankovićova Dunja odma tri naslovnice napruavila.

Kristian Novak rođen je 14. svibnja 1979. godine u Baden-Badenu, u tadašnjoj SR Njemačkoj. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu. Godine 1998. upisuje diplomski dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 2005. godine obranivši rad pod naslovom „Njemačko-hrvatski code-switching u drami 'Gospoda Glembajevi' Miroslava Krleže“.

Godine 2007. upisao je Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad pod naslovom „Rekonstrukcija jezičnih biografija pripadnika ilirskoga pokreta. Prilog povijesnoj sociolingvistici hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira“ obranio je u ožujku 2011. godine. Tijekom diplomskog i poslijediplomskog studija (1998. – 2009.) bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskoga olimpijskog odbora i standardni reprezentativac Republike Hrvatske u karateu te osvajač niza svjetskih i europskih odličja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.

Kristian Novak zaposlio se 2005. godine na Odsjeku za germanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak na projektu „Hrvatsko-njemački jezični dodiri“ pod vodstvom prof. dr. Zrinjke Glovacki-Bernardi. Od 2005. do 2012. godine sudjelovao je u lingvističkim istraživanjima i izvođenju nastave na kolegijima Katedre za njemački jezik. Godine 2011., nakon obrane doktorata, pristupnik napreduje u suradničko zvanje viši asistent. U siječnju 2012. godine prekida radni odnos na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te se zapošljava kao viši asistent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci.

Sudjelovao je na desetak međunarodnih znanstvenih konferencija i objavio dvadesetak stručnih i znanstvenih konferencija. Boravio je na Freie Universität u Berlinu u dva navrata po mjesec dana, u studenom i prosincu 2007. godine, te u rujnu 2010. godine. Na tim je istraživačkim boravcima proučavao suvremene jezikoslovne trendove u Njemačkoj te se s nekima od vodećih njemačkih jezikoslovnih stručnjaka (prof. em. Ulrich Ammon) savjetovao oko istraživačkih okvira sociolingvističkih istraživanja.  

Primarna područja njegova znanstvenoga interesa jesu dodirno jezikoslovlje, višejezičnost i sociolingvistika, a u užem smislu istraživanje hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira i njihovih sociolingvističkih i sistemskolingvističkih aspekata. Posebnu pozornost posvetio je proučavanju višejezičnosti za vrijeme ilirskoga pokreta te jezičnopolitičkih i jezičnobiografskih aspekata standardizacije hrvatskoga jezika u 19. stoljeću. U istraživačkom je radu implementirao i metode kritičke analize diskursa. Bilancu svojega dugogodišnjega istraživanja razdoblja ilirskoga pokreta objavio je u opsežnoj studiji Višejezičnost i kolektivni ideniteti iliraca (2012), u izdanju izdavačke kuće Srednja Europa i Filozofskoga Fakulteta u Rijeci.

Dugogodišnji je član uredništva znanstvenoga časopisa Suvremena lingvistika, a od 2012. godine obnaša dužnost tehničkog urednika.

Književnošću se počeo baviti u srednjoj školi. Mladenačka poezija objavljena mu je između ostaloga i u Antologiji međimurske mlade lirike (2011).

Godine 2005. objavio je roman "Obješeni", u izdanju Biblioteke Insula, koja uz potporu Grada Čakovca okuplja kvalitetne međimurske autore. Godine 2013. objavio je roman "Črna mati zemla", u biblioteci KaLibar zagrebačkoga Algoritma, a 2016. roman "Ciganin, ali najljepši" u izdanju Naklade OceanMore.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.