Knjiga "Sjene na travi" kronološki slijedi slavnu autobiografiju Karen Blixen "Moja Afrika" i na neki način zaokružuje njezin "afrički ciklus". Naime građu za ovdje objedinjene četiri pripovijetke – "Farah", "Barua a Soldani", "Velika gesta" i "Jeka s uzvisina" – uzela je iz vlastita života koji je dobrim dijelom prve polovice 20. stoljeća provela u Keniji, gdje je imala plantažu kave i farmu. Može se reći da su te priče nastavak "Moje Afrike", ali drugim sredstvima: autorica je s prostorne i vremenske distance "dopisala" sve ono što je u autobiografiji tek naznačila.

Dok je "Moja Afrika" stvarana na temelju svježih otisaka u sjećanju, s nevelikim vremenskim odmakom, ove priče donose poznatim afričkim junacima i krajolicima sjenu, odnosno dušu koja ih je oplemenila tuđim glasovima, citatima, ritmovima i tajanstvenim mirom. Dok je u autobiografiji, recimo, malo pisala o svojim slugama, ovdje je mnogo stranica posvetila upravo njima, osobito Somalijcu Farahu (po kome je i naslovljena prva priča). On je sluga, ali i puno više od toga: on je oslonac na nepoznatom tlu, zaštitnik i vodič kroz carstvo tajanstvenih znakova. Opisujući Faraha, njegove poglede, odjeću, podrijetlo i vještine, autorica ga pretvara u simbol, u besmrtan lik iz riznice svjetske kulture.

Ostale tri pripovijesti također govore o događajima na farmi, lovu, snovima, smrti... Blixen u njima varira nosive teme iz "Moje Afrike", diskretno podsjeća na vlastite pripovijetke s fantastičnim zapletima te oponaša biblijske parabole i podastire mnoštvo aluzija na djela iz svjetske književnosti kojima čitatelja uvlači u beskrajnu igru otkrivanja novih značenja.

Niz sjećanja na sretne dane provedene u Africi autorica povezuje jakim esejističkim pasažima o plemenima Kikuja i Masaja, njihovim običajima i mitovima, što ovom dijelu pridaje posebnu draž i dignitet poštovanja Drugoga.

***

Karen Blixen, rođena kao Christentze Dinesen (Tanne) 1885. godine u Rugstedlundu u Danskoj. Umrla je 1962. godine u istome mjestu, na obiteljskome imanju. Važnija su joj djela "Sedam fantastičnih pripovijesti" (Seven Gothic Tales, 1934), "Afrička farma" (poznatije kao Moja Afrika; Den afrikanse farm, 1937; u engleskoj verziji Out of Africa), "Zimske pripovijesti" (Vintereventyr,1942), "Posljednje pripovijesti" (Sidste fortællinger, 1957), "Anegdote o sudbini" (Skæbne-anekdoter,1958; s čuvenom pripovjetkom Babettina gozba) i "Sjene na travi" (Skygger paa græsset, 1960). Za Drugog svjetskog rata objavila je pod pseudonimom Pierre Andrézel svoj jedini roman "Putovi osvete" (Gengældesens veje, 1944).

Knjiga "Sjene na travi" objavljena je u vrijeme autoričine najveće slave: godine 1960. Nobelov je komitet ponovno istaknuo Karen Blixen kao kandidatkinju za najzačajnije svjetsko priznanje za književnost, i taj put to je izgledalo kao "gotova stvar". Na kraju Blixenova ipak nije postala laureatkinjom, ali se u javnosti utvrdila kao umjetnica koja tu nagradu "najviše zaslužuje".

Karen Blixen (Karen Christentze Dinesen – Tanne) rođena je 1885. godine u Rugstedlundu u Danskoj u obitelji pisca, političara i časnika Wilhelma Dinesena i Ingeborg Westenholz. S dvadeset osam godina udaje se za švedskog baruna Brora von Blixen-Fineckea, svog rođaka, i započinje novi život u Keniji gdje Karen vodi plantažu kave te lovi veliku divljač. Ondje upoznaje svoju najveću ljubav, engleskog vojnog pilota, Denysa Finch-Hattona, s kojim dijeli brojne zajedničke trenutke u Africi. Shrvana zbog njegove smrti i primorana prodati farmu koju je toliko voljela, nakon sedamnaest godina u Keniji vraća se u rodni Rugstedlund i potpuno posvećuje književnosti.

Godine 1934. pod pseudonimom Isak Dinesen objavljuje zbirku pripovijedaka "Sedam fantastičnih pripovijesti" (Seven Gothic Tales), a slavu joj donose memoari, knjiga sjećanja "Afrička farma" (Den afrikanske farm) 1937., tiskana u dvije verzije, engleskoj i danskoj, poznatija pod imenom "Moja Afrika" (Out of Africa). Pod istim je naslovom i ekranizirana 1985. godine. Nakon svjetski poznate knjige sjećanja Blixen izdaje i "Zimske pripovijesti" (Vintereventyr, 1942.), "Babetina gozba" (Babettes gæstebud, 1950.), "Posljednje pripovijesti" (Sidste fortællinger, 1957.), "Anegdote o sudbini" (Skæbne-anekdoter, 1958.) i "Sjene na travi" (Skygger på græset, 1960.). Za vrijeme nacističke okupacije Danske Blixen pod pseudonimom Pierre Andrézel objavljuje svoj jedini roman "Putovi osvete" (Gengældesens veje, 1944.), horor s o okupaciji domovine.

Karen Blixen za svoj je književni rad dobila nekoliko značajnih svjetskih priznanja i više je puta kandidirana za Nobelovu nagradu. Umrla je 1962. na obiteljskom imanju u Rugstedlundu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.