Dvije osnovne odrednice karakteriziraju književno stvaralaštvo Denisa Peričića (rođ.1968.g. u Varaždinu) pa tako i njegovu novu zbirku priča "Ljubav, zlo i naopako".

Autor je profesor kroatistike i južnoslavenskih filologija te magistar znanosti o književnosti (na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), a usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu (kreativno pisanje, telekomunikacije, rodni studiji, književnost, psihoanaliza i vizualne umjetnosti). Stoga je odličan poznavatelj starije i suvremene hrvatske književnosti i kulture, ali je i vrlo pozoran pratitelj suvremene europske i svjetske književnosti.

Također, Denis Peričić je i veliki zaljubljenik u rock kulturu i glazbu, te film i strip, a osobit je poklonik svih vrsta, podvrsta i izdanaka  žanrova fantastike, kako književne tako stripovske i filmske. Sve to snažno obilježava njegovo književno stvaralaštvo, ali je jako važno i kod recepcije njegovih proznih djela. Jer, Peričićevi romani i priče prepuni su asocijacija, referencija, izravnih i prikrivenih citata iz domaće i strane rock pjesmarice, iz riznice hrvatske i svjetske književnosti, osobito žanrovske (horor, znanstvena fantastika, fantasy...) te iz povijesti holivudskog i europskog filma.

Zato su Peričićeve proze  prvenstveno usmjerene publici svjetonazora i preferencija bliskih autorovim, recipijentima koji s autorom dijele čitalačko/slušalačko/gledalačko iskustvo te čitateljima koji su u stanju prepoznati pop-kulturne kodove inkorporirane u rukopisno tkivo i koji su upoznati s fenomenima i protagonistima pop-kulture s kojima Peričić u svojim prozama stupa u dijalog i na čija se djela poziva.

No također, Peričić je vrlo vješt pripovjedač, on osmišljava vrlo zanimljive i dinamične fabule i tečno ih vodi, u čemu može uživati i publika koja ne dijeli autrorovu ljubav prema filmu ili rock glazbi i nije sposobna iščitavati referentni, intermedijalni i citatni sloj njegovog rukopisa. Međutim, upravo je ta slojevitost ono što privlači literarno osvještenu publiku i čini njegove proze zanimljivima književnim znanstvenicima, povjesničarima i teoretičarima književnosti, kao i kritičarima te studentima književnosti.

Materijalom citatne, intermedijalne i referencijalne vrste prebogata je i knjiga priča "Ljubav, zlo i naopako". U cijelom nizu priča (Železni čovek, Zamišlja Marija, Gost, Znaki, Chuck i Vrak, Monštrum doktorja Frankensteina...) autor se referira na filmsku umjetnost, bilo da u priču uvodi likove poznate nam iz holivudskih filmova strave, bilo da atmosferu priče ili pojedinu scenu kreira na  osnovu dragog mu filmskog predloška ili da u usta likova stavlja rečenice iz filmova.

Također, gotovo da nema priče koja nije garnirana citatom iz riznice domaćeg i stranog rocka – kod toga se posebno ističe priča Anđeli na balkonu u kojoj Denis Peričić vrlo dojmljivo i vješto u prozni tekst inkoroporira stihove iz Štulićeve pjesme "3 N".

Književno osvještenoj publici, teoretičarima i kritičarima pak posebno će biti zanimljive priče Umberto Eco u znaku fra Lovre Šitovića i Pod-Zemlja Bosna u kojima Peričić u dijalošku igru uvodi različite, stoljećima razdvojene istaknute književne autore i znanstvenike, istovremeno povlačeći analogiju između prošlosti i sadašnjosti te ukazujući na neiskorjenjivu narav zla, bez obzira na povijesno razdoblje ili zemljopisnu lokaciju.


Iako se radi o izrazito šarolikoj zbirci priča, fabule kojih su smještene u različit vremensko-povijesni okvir :  od srednjovjekovne Istre, preko Njemačke 18. stoljeća, Francuske 19. stoljeća, Prvoga i Drugoga svjetskog rata, do suvremene, ratne i poratne Hrvatske i BiH te (post)apokaliptičkih budućnosti, alternativnih povijesti i „transpovijesnih“ zahvata te bez obzira koji žanrovski oblik autor odabere (horor, znanstveno-fantastična priča, humoreska, legenda, mit, realistička ratna proza...) poveznica među pričama svakako postoji, a implicirana je samim naslovom knjige.

Naravno, radi se o ljubavi – priče mahom tematiziraju ljubav, ali redovito se radi  o osujećenim ljubavima, ljubavima koje su onemogućene različitim preprekama (smrt, bolest, predrasude, rat, otpor okoline itd.). Otud naravno i naslovna sintagma „zlo i naopako“ ali je ona također u vezi i sa žanrovskim određenjem priča, koje su sve odreda obilježene fantastičnim motivima, a često su i prilično jezovite, mračne, krvave, iako u puno manjoj mjeri negoli proze iz autorove knjige "Krvavo" (Disput, 2004.).

Naravno, već spomenuti citatno-referencijalni i intermedijalni sloj također je ono što povezuje sve u knjizi okupljene priče, ali ih povezuje i činjenica da sve priče za junake imaju izrazite individualiste, koji su redovito, bez obzira na posljedice, spremni beskompromisno ustrajavati na ostvarenju vlastite namjere i dosezanja cilja kojemu teže. I, konačno, kako je Denis Peričić i kajkavolog, zaljubljenik ali i odličan poznavatelj kajkavske kulture, baštine i jezika, poseban, lokalno obojen pečat i šarm knjizi daju četiri priče pisane kajkavštinom varaždinskog kraja, koje su sve odreda virtuozno napisane, izrazito zabavne i duhovite.

"Ljubav, zlo i naopako" izrazito je eklektična i šarolika knjiga vrlo uspjelih kratkih priča (prethodno objavljenih u različitim časopisima, a mnoge od njih su bile ovjenčane nagradama s raznih natječaja) koje će zadovoljiti ukuse različite publike – kako književno osvještene ljubitelje zahtjevnije literature koji će uživati u referencijalnim i intermedijalnim slojevima, tako i publike orijentirane žanrovskoj književnosti, koja u prozi traži dinamiku, zabavu, akciju, uzbuđenje, neočekivane fabularne obrate i duhovitost.

(Božidar Alajbegović - urednička recenzija)

Denis Peričić (Varaždin, 1968.), magistar znanosti o književnosti i profesionalni književnik, u posljednjih je četvrt stoljeća objavio 30-ak knjiga gotovo svih rodova i žanrova te osvojio oko 90 književnih i srodnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se svim aspektima pisane riječi, od jezikoslovlja do prevođenja.

Uz četiri knjige drama i sedam zbirki pjesama, objavio je i četiri romana: "Hrvatski psycho" (AGM, 2003.), "Netopir i črni ljudi" (VBZ, 2010.), "Travanj" (časopis Sirius B, br. 16, 2014.) i "Idoli" (Vošicki, 2020.), zatim pet zbirki kratkih priča: "Krvavo" (Disput, 2004.), "Ljubav, zlo i naopako" (Hena com, 2014.), "Techno gost" (Kajkavsko spravišče, 2016.), "Tijelo od snova" (Hena com, 2018.) i "Prozamanterija" (s Anitom Peričić, Hena com, 2019.), od kojih je prva prevedena na češki (Až na krev, Altenberg, Jihlava, 2018., prev. Josef Kodet), roman "Spiritisti" (Hena com, 2020.) a tu su i monografske studije "Zavičajnost Miroslava Krleže" (s Ivanom Grabarom) i "Fernando Consag – Textos y testimonios" (s Carlosom Lazcanom, na španjolskom, objava u Meksiku), zbirka kolumni i eseja "Hrvatski san" te nekoliko antologija. S engleskog je preveo 10 knjiga. Radovi su mu 164 uvršteni u 20 antologijskih izbora te prevođeni na devet jezika. Autor je 60-ak znanstvenih i stručnih radova. Dobitnik je Nagrade Varaždinske županije i Medalje Grada Varaždina za najviše zasluge u kulturi i umjetnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.