U našoj geografiji, mi i naši roditelji imamo nekoliko velikih ponora. U jednu ruku, oni i mi nismo odrasli u istom sustavu i ideologiji. Njihove i naše žudnje i želje nisu iste ili nemaju istu težinu. Oko njihove 30 godine, svijet se preokrenuo. Mi smo tada ušli u taj svijet. Paralelno s time, nevezano uz našu geografiju, tehnologija je učinila revoluciju. Mi odjednom više tipkamo...

Živi organizam poezije u ovoj knjizi naprosto govori sve ono o čemu misli da je potrebno, o prolaznosti, o tijelu kao mjestu koje se polako urušava, iako ništa u tome nema porazno ili tragično. Ono što nas to živo stvorenje poezije cijelo vrijeme uči jest kako je sve od prirode prirodno, čežnja je ravnomjerno raspoređena životom, a žensko tijelo poprište je mnoge borbe.

Pjesnici su brandovi, a pjesme njihovi proizvodi. Da bi opstala, poezija je uvijek morala biti korak ili dva ispred svoga vremena. Tako bi trebalo biti i danas. Zato prigrlimo kao svoj moto znamenitu sentencu George Berkeleya 'esse est percipi', da 'postojati znači biti opažen'. Ne smijemo dopustiti da nam influenceri ukradu poeziju, mi moramo postati popularniji od njih!